Drugo sunce
Počinjem na jagodicama tvojih prstiju,
rastem ti na rukama,
ritam tvoga srca moja je pjesma,
penjem se uz tvoj vrat,
na jeziku ti spavam,
u riječi tvojoj rastem,
u oku ti palim malo sunce,
u kostima gnijezdo savijam,
na leđima tvojim sam krilo,
kada me zovneš imenomplanine se u meni pomjere,
i više ne znam da li ja nosim tebeili ti mene kroz ovo veliko neizgovoreno.
Kad me jednom pustiš neću pasti,
procvjetaću ti pod kožom kao drugo sunce.
Posle kiše
Posle kiše
ostaju nedovršeni razgovori
i razliva se boja po bijelim majicama
sa nevješto odštampanom slikom.
Posle kiše ostaju nezavršeni pregovori
o tome gdje se završava onaj
portret s tvojim likom.
Bajka za sve kćerke
Zla sam vila koja posljednja stiže
i nad kolijevkom viče:
dajem ti dar života!
Da budeš uvijek ona što talasa,
ona u čijim zjenicama spava okean,
ona što lomi štikle i predrasude,
po potrebi iz džepa izvlači sprej
i na brzom biranju ima vojsku spasa,
ona što ne dá da joj sude,
što je sebi prijatelj i kabadahija,
koja nije dio hora onih koje kude,
ona koja voli životi rasipa polen s kose
pa gleda kako rastu začarane šume,
da budeš ona koji nosi ponos kao amajliju
dok drugi uslužnost nose,
budi neuhvatljiva vjetru,
budi krotka suncu,
dok drugima oko vrata kače lanac poniznosti
ti sebi stavi odvažnosti petlju,
prihvati da si oštra, neukrotiva i divlja,
budi slika u boji,
nikada verzija sivlja,
neka ti budu ruke pune darova i bolova,
neka –
budi ona koja razbija kolijevke od olova.
