Kanadska pjesnikinja i klasična filologinja Anne Carson dobitnica je Nobelove nagrade za književnost za 2026. godinu, objavila je danas Švedska akademija Švedska akademija objavila je da je ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost poznata kanadska pjesnikinja i klasičarka Anne Carson, “za svoj odvažan i inventivan opus koji je, u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom, stvorio nove forme suvremene književnosti”, kako su naveli u obrazloženju.
Dobitnicu Nobelove nagrade za književnost na današnjoj konferenciji u Stockholmu proglasila je Ingrid Carlberg, tajnica Švedske akademije. Kazala je kako se uoči proglašenja uspjela nakratko čuti s Anne Carson, koja je “bila vrlo ugodno iznenađena”, a pjesnikinja se, kaže, trenutno nalazi na Islandu “gdje sluša vjetar”.
Anne Carson rođena je 21. lipnja 1950. godine u Torontu. Na Sveučilištu u Torontu diplomirala je (1974) i doktorirala (1981) klasičnu filologiju, usavršavala se na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj; radila je 1979–2020. kao sveučilišna profesorica u SAD-u i Kanadi. Antička jezična i kulturna baština uvelike je nadahnula njezin književni rad, koji obilježuje postmodernistička reinterpretacija starih uzora, često u sprezi s modernijim formama i utjecajima, čime stvara vrstovno hibridne tvorevine, nadilazeći granice poezije i proze, fikcije i esejizma, ispovjednoga i kritičkoga. Najavila je to već u poetskom eseju Gorkoslatki eros: esej (Eros the Bittersweet: An Essay, 1986), u kojem, oslonjena o Sapfinu poeziju, raščlanjuje pojam i prirodu žudnje, a izraženije pokazala u zbirkama narativizirane poezije Kratki govori (Short Talks, 1992), u kojoj se poigrava kraćim pjesničkim formama, pridajući im prizvuk propovijedi i zagonetki, te Staklo, ironija i bog (Glass, Irony, and God, 1995), gdje prevladavaju poeme, od kojih se ističe Stakleni esej (The Glass Essay), lamentacija o životu, ljubavnom gubitku i književnosti Emily Bronte. Postmodernistički je senzibilitet dodatno potvrdila u zbirkama također diskurzivno raznovrsnih tekstova (stihovani eseji, izvještaji, intervjui, putopisi, epitafi i dr.) Obična voda: eseji i poezija (Plainwater: Essays and Poetry, 1995), u središtu koje je metafora vode, Muškarci u dokolici (Men in the Off Hours, 2000), razmišljanjima na temu vremena, s referencama na život i djelo mnogobrojnih povijesnih i mitoloških ličnosti te književnika u rasponu od Edipa, Sokrata i Homera do Virginije Woolf i Samuela Becketta, i Rastvaranje: poezija, eseji, opera (Decreation: Poetry, Essays, Opera, 2005), književnom eksperimentu zasnovanom na zamislima Simone Weil, dok je zrelost izraza postigla u poetsko-proznim djelima Autobiografija crvenoga: roman u stihu (Autobiography of Red: A Novel in Verse, 1998) i njegovu nastavku Crveni doc> (Red Doc>, 2013), seksualno transgresivnim obradama mita o Gerionu, te Muževa ljepota: fikcionalni esej u 29 tanga (The Beauty of the Husband: A Fictional Essay in 29 Tangos, 2001), u kojem nadahnuta pjesništvom Johna Keatsa i plesnom formom tanga promišlja ljepotu kroz prizmu raspada braka. Ističe se i poetski esej Ekonomija neizgubljenog (Economy of the Unlost, 1999), o ekonomskim aspektima stihotvorstva (na primjerima Simonida i Paula Celana), kolažna zbirka Noks (Nox, 2010), intermedijalni epitaf pokojnome bratu, inspiriran elegijom Gaja Valerija Katula, kao i osobite reinterpretacije Euripidovih tragedija Helena (drama Norma Jeane Baker Trojanska – Norma Jeane Baker of Troy, 2019., u kojoj, pronalazeći sličnosti sudbine, isprepleće mit o Heleni sa životom Marilyn Monroe) i Trojanke (The Trojan Women: A Comic, 2021., grafički roman s nadrealistički osmišljenim likovima biljaka, stvari i životinja; ilustracije Rosanna Bruno). Istaknuta je i prevoditeljica sa starogrčkog na engleski jezik (Eshil, Sofoklo, Euripid, Sapfa).
Anne Carson je primila brojna druga važna priznanja za svoj izniman doprinos književnosti. Među njima se ističu cijenjena MacArthurova stipendija, često nazivana stipendijom za genijalce, te Guggenheimova stipendija. Godine 2005. imenovana je članicom Reda Kanade, što je jedno od najviših civilnih odlikovanja u njezinoj domovini. Njezina su djela redovito ulazila u uži izbor za najvažnije svjetske književne nagrade.
