Šta ti je, sine?
Umoran sam, majko.
Od čega tako mlad,
A umoran, sine?
Od ružne
Mladosti, majko.
Ne može mladost
Biti ružna.
To se tebi
Samo čini, sine.
Onda mi se
Čini i da sam
Umoran, majko?
Čini ti se,
Čini, sine.
Onda mi se
Sav život
Samo čini, majko.
I meni se
Čini, sine.
MOJA GRENERACIJA
Od moje generacije
Ne očekujte puno
Odrastali smo
Gledajući
Očeve
Njihove izigrane
Ideale
Uništena dostojanstva
Iznevjerene vjere
Prekinute nade
I sad odrasli
Živčani smo
Od gledanja
Bolesni
Od moje generacije
Ne očekujete puno
Odrastali smo
Gledajući
I generacije
Poslije
Naših očeva
Kako se
Pozivaju na borbe
Koje nisu vodili
Hvale bitkama
Koje nisu dobili
Prisvajaju slobodu
Koju nisu osvojili
I još nas
Uče kako
Da ne budemo
Izgubljeni slučajevi
Kao naši očevi
Od moje generacije
Ne očekujte puno
Oni najgori
Što su se
Krili dok su
Naši očevi
Jurišali
Sada jurišaju
Dok se naši očevi
Postiđeni kriju
Sumnjajući u sve
Što čuju
Vide
Osjete
Da nemaju
Jedni druge
Ne bi ni sebi
Vjerovali da su
Nekoć
Bili hrabri
Odvažni
Neustrašivi
Jer ovi što
Urliču u medijima
Na mitinzima
Obljetnicama
Kongresima
Skupovima
Ovi što sa
Patriotskim zanosom
Slave pobjede
I žrtve
Ti samo
Pričaju priče
I dobijaju
Aplauze od
Istih k’o i oni
Njihova izmišljena
Sjećanja postoje
Jedino u riječima
Ne u rovovima
Ne u tranšejama
Ne u zemunicama
Ne u borbama
Jer
Oni su svoje
Borbe čuvali
Za kasnije
Kad naši su
Očevi umorni
Pomislili da konačno
Došao je mir
A ustvari je počinjao
Novi rat
Samo protiv perfidnijeg
Podmuklijeg
Podlijeg
Neprijatelja
Kukavice su čekale
Da iscrpljeni očevi
Utonu u san
Pa da krenu
U svoje borbe
Za sebe
Poraženi su
Bez ispaljenog metka
Naši umorni očevi
Tiho
Uz tepanja
I tapšanja
Od moje generacije
Ne očekujte puno
Naša država je
Tuga naših očeva
Njihovo razočarenje
Bol
Beznađe
Beznačajnost
Od moje generacije
Ne očekujte ništa
Jer moje generacije nema
Niko nikome
Ne vjeruje
Niko ni od koga
Ništa ne očekuje
Niko ni za kog’
I ni za šta
Ne bi
Stao iza nišana
I ni sa kim
Izašao pred
Užarenu
Puščanu cijev
A ako i bude
Moralo biti
Moje generacije
Za novi rat
Znamo
Bit će je
Niko nas neće
Ni pitati
I tad će ispuniti
Očekivanja
Ta
Moja generacija
NOĆNI POZIVI
Poslije rata
Otac je
Pijan
Zvao svoje suborce
Nije mario
Za to koliko je sati
Zvao ih je u
Ponoć
U dva
Pred zoru
Kad god bi mu
Došlo
A došlo bi mu
Najčešće
Kad smo mi već
Bili u krevetu
Ali bi nas njegova
Glasnost probudila
Htio je da zna
Šta rade
Kako su
U tom svom
Novom životu
Mir ih je
Razdvojio
Udaljio
Neplanski
Iznenada
Baš kao
Što ih je rat
Spojio
NOMEN EST OMEN
Čitaju se
Imena ubijenih
U genocidu
Većina imena
Ponavlja se
Desetine puta
Odaberem jedno
Nezir
I brojim
Sedamdesettri
Puta se ponovi
Svaki taj Nezir
Imao je svoje lice
Svoj glas
Miris
Hod
Neki pokret rukom
Trzaj glavom
Ili nešto što
Niko drugi
Pa ni neki drugi Nezir
Nije imao
Sedamdesettri Nezira
U jednakoj smrti
A svaki život za sebe
Pogledam kasnije
Značenje imena
Nezir
Prvo što izađe
Onaj koji
Opominje
PORODIČNI PRITISAK
kad se skupimo
na ručku
večeri
ili sijelu
ako neko
osjeti neku težinu
zujanje
ili slabost
i zatraži aparat
za mjerenje pritiska
trpezarija se
pretvara u ordinaciju
i jedno po jedno se
smjenjujemo na
stolici
a onda upoređujemo
pritiske
postavljamo dijagnoze
propisujemo terapije
pripisujemo tegobe
sve dok neko
ne okrivi
aparat da nije
dobro izmjerio
jer ovi automatski
ništa ne valjaju
jedino onaj medicinski
na pumpanje je
precizan
i ostali svi se
slože i
pritisak je svima
u normali
GRAD
Sjajan je ovo
Grad
Veličanstven
Sjajni ljudi
U njemu žive
Veličanstveni
Unutar svoja
Četiri zida
Bez prozora
Ili tek sa malim otvorima
Koji podsjećaju na puškarnice
Uvijek budni
Osluškuju
Spremni za neprijatelja
Gledaju televiziju
I čekaju
Repetirani
A televizija im kaže
Da su oni dobri
Da su oni otvoreni
Susretljivi
Puni razumijevanja
Da nigdje nema takvih
Na svijetu kao što su oni
I da baš zato
Moraju da budu na oprezu
Jer
Hoće da ih prevare
Jer
Hoće da ih promijene
Jer
Hoće da ruše
Njihove stoljetne vrijednosti
Jer
Moglo bi nestati
Sve ono što su
Strpljivo gradili
Unutar svoja četiri zida
A gradile su strpljivo
Generacije muškaraca
I gledale u pod
Generacije žena
Sjajan je ovo grad
Veličanstven
I ima sjajne umjetnike
Veličanstvene
Principijelne
Hrabre
Spremne na nož
Ne samo na kritiku
Građani i građanske
Ih vole
Ne strahuju
Od njihove pomisli
Njihove riječi
Pa čak ni djela
Jer umjetnici su to
Njihovi
Bore se za njihovu stvar
I oni su gradili
Ta četiri zida
Zajedno s njima
Zabavljali ih u pauzama
One koji nisu gradili
Ni zabavljali
Njih su otjerali
Nek prave svoje
Kule od pijeska
Ako im se ne sviđaju
Ta četiri zida
Sjajan je ovo grad
Veličanstven
Sjajne zidove ima
Veličanstvene
Skladno se između njih
Živi i čeka
Da sunce opet zasja
Kako treba
I osvijetli
