NASTANAK PLANINE
Nije mogao zaspati
Dugo u zimsku noć
Pa je Bog brojio do
1969
Metara nadmorske visine.
SVOJTA
Velebit je brat kicoš
Koji za svog posjeta pripovijeda
O svijetu koji ga pohodi
Stopalima slanim.
Pripovjeda da nikad ne bi mogao
Živjeti daleko od mora.
Pripovijeda da ima Gudelja Svog pjesnika.
Po polasku ponese punu kesu:
Munja, gromova i pokojeg
Poskoka
DJECA
Lastva je najljepša,
Botin je najsnažniji,
Brasina najpametnija.
Na zadnjem sjedištu
Automobila kad
Slaze rodbini
Ne prestaju se prepirati
Dok Veleštak na njih
Ne podvikne.
DUB DRVO
Na raškršću
Raste dub.
Ko kao mali sanja da će
Oglasna ploča mrtvima biti
I bolove u leđima
Apukunturom liječiti.
Željeznim špenama čitulja pričvršćenih.
ČIVIJA
Bila je u stolu,
U stajskim vratima,
U ogradi tora,
U lamperiji krova,
U merdvinama.
Jer ovdje su živjeli ljudi
Koji su ispravljali čivije.
STEĆAK
Kamen bez crteža
Kazuje da su ljudi
Imali koliko im je dosta.
Nikad Cigani Velesju nisu izlazili,
Po kućama
Da bi iskali
KOČEVI
Oko kočeva
Pobodenih u zemlju
Gorštaci se okupljali.
Pozdravljali su zastave.
Plasitili su sijeno.
MAJKA
Ne postavlja pitanja,
Zašto baš nju nijedno
Iskušenje ne zaobiđe.
Majka se pregiba pet
Puta dnevno.
A među jorganima u ormaru
Sakrivena je boca čelje za
Nedajbože.
Dok je podgrijava na
Šporetu u limenom tanjiru,
Najmanje što može učiniti
Bog jest da okrene glavu
U suprotnom pravcu.
UNUCI
Širom rasuti po bijelom svijetu
Unuci gledaju nanu
Kroz staklo
Na kućnom stoliću.
Na dan tri-četiri puta
Mokrom krpom ih
Miluje.
POGLED
Ljeti dolje pored rijeke
Plane brdo.
Šuma i raslinje.
Gori.
U geometrijskom kretanju vatre
Budale će vidjeti
Ispisano ime božije.
