PAPIR DNO GEJZIRA
htio sam pisati. riječ je prezrela biljka
ona uspravlja se vrti prema bježećem svjetlu
u olovci je opruga golicavih četvrtastih misli
i bit će pljusak i bit će potres očiju
na ruci mi sat. a podmornica glasa
trajanje sloga mjeri u mjesecima
stih mi je sol na zaleđenu cestu
u torbi su mi neke puzajuće godine
koje valja ispisati
oguliti
KAKO ČITAM
stihove izloge uz cestu
mimoilazim jurcam preskačem
malo kojemu zaronim u oči
vidim prvi zadnji ponešto između
ostanu vodena para
ali ponekad u tom razlivenom trku
jedna me uhvati lasom zaustavi
i dalje ne mogu pokorim se
zadihan sjednem
kraj pjesme
nalijemo vodu u čajnik
stavim ga na vatru
predstavim se
upitam za ime
i počne dugo
upoznavanje
NAJDRAŽA PJESNIKINJO
čekam tvoju zbirku!
je li joj život počeo začećem
je li abortirana
ili je već prekasno
čekam da zavibriraš
je li porod bio težak
ako je rođena je li muško?
znaš da osluškujem
plače li mnogo
je li zdrava
žilava ili meka bucmasta
zazvoni mi sebe
hvata li ritam traži li sisu
koliko kilograma
ti je teška?
pišeš
čekaš
a ja:
kad dođem do izvora
svih tvojih pjesama
bit ću kao čedna djevojka
koja se slučajno upoznaje
s ponoćnim vjetrom:
kad shvati da će je on pronijeti nebom
ona s osmijehom gubi svu svoju prošlost
GLAS
pjesnik je sišao s uma:
napisao je pjesmu s naslovom
glas zore
i recitirao je cijelu noć
i cijeli dan
i cijelu drugu noć
i cijeli drugi dan
i nije prestajao:
do kraja života izgovarao je svoju pjesmu glas zore
