FOTO izvor: EPA / Autor: SHAWN THEW
Louise Glück rođena je u New Yorku 1943., a u poeziji je debitirala 1968., zbirkom ‘Firstborn’ te je ubrzo stekla status jednog od najprominentnijih pjesničkih glasova u američkoj suvremenoj književnosti. Trenutno živi u Cambridgeu, Massachusettsu, i profesorica je engleskog jezika na sveučilištu Yale. Objavila je 14 zbirki poezije, među njima ‘The House on Marshland’ (1975.), ‘The Triumph of Achilles’ (1985.), ‘Ararat’ (1990.), ‘The Wild Iris’ (1992.) za koju je dobila Pulitzerovu nagradu, potom ‘The Seven Ages’ (2001.), ‘Averno’ (2006.), ‘A Village Life’ (2009.) te, posljednju, ‘Faithful and Virtuous Night’ (2014.), za koju je dobila National Book Award. Objavila je i zbirke eseja o poeziji ‘Proofs and Theories’ (1994) i ‘American Originality’ (2017.).
Na službenom Twitteru Nobelove nagrade objavljeno je: ‘Nobelova nagrada za književnost u 2020. dodjeljuje se američkoj pjesnikinji Louise Glück za njezin ‘nepogrešiv pjesnički glas koji strogom ljepotom individualno iskustvo čini univerzalnim’.
Glück je 16. nobelovka otkako je 1901. pokrenuta tradicija dodjele te prestižne nagrade i prva Amerikanka nakon Toni Morrison 1993.
Dosadašnje književne nobelovke:
- Selma Lagerlöf, 1909.
- Grazia Deledda, 1926.
- Sigrid Undset, 1928.
- Pearl Buck, 1938.
- Gabriela Mistral, 1945.
- Nelly Sachs, 1966.
- Nadine Gordimer, 1991.
- Toni Morrison, 1993.
- Wisława Szymborska, 1996.
- Elfriede Jelinek, 2004.
- Doris Lessing, 2007.
- Herta Müller, 2009.
- Alice Munro, 2013.
- Svjetlana Aleksijevič, 2015.
- Olga Tokarczuk, 2018.
- Louise Glück, 2020.
LJETO, Louise Glück
Pamtiš li dane naše prvotne sreće,
kako bijasmo stameni, strašću opijeni,
ležeći povazdan, a i noćima u tijesnu krevetu,
spavajući i hraneći se jošte na njemu: ljeto bješe,
izgledalo je kao da sve je dozrilo
namah. I tako vreli ležasmo potpuno razgolićeni.
Pokatkad ruža vjetrova; vrbom bi grebala prozor.
Ali izgubismo se usput, ne spozna li ti isto?
Krevet nalikovaše splavu; Osjetih nas odaljene
od naših naravi, u putu ka mjestu bez otkrića.
Prvo sunce, onda mjesec, u ulomcima,
kamena unutar vrbe.
Potom se kruzi zatvoriše. Polako izrastoše noći hladne;
a ures vrbinog lisja zadesi
žutilo i pad. I svako od nas preda se
dubokoj razdiobi. Kojom više ne prozborismo o ovome,
o odsustvu kajanja.
Ponovo smo bili umjetnici, mužu moj.
Sad možemo sažeti putovanje.
(Preveo Radomir D. Mitrić)
