ubožnica
ugniježđene ruke
u polju klonulih makova
na svilenom kimonu
donose smiraj
jutro praznih dlanova
nenajavljena rastanka
plinske komore je bezdan
iščekivanje dolaska
jarosnu tijelu
porođajna bol
što mi vrijedi biti najbolja
nad tobom
bdijući i strepeći
izrasla sam u suhu biljku
pred lijeganje na lice i vrat
šminkom oslikavam mladost
zeleni i tvrdi pupovi mogu obuzdati
podivljale sokove u očima ljetne žege
neprimjetno titrajući
kao vlat šarene slame
ničija se klatim
ka zemlji
daljina
daljina je osobno putujuće nebo
na vlaknastom svodu
obrisi izgubljenih predmeta
i sjene dragih emigranata
bodljikavi oblačići
misli u samoći zasićene plohama
i maglicama mirisa
krvare
u tabane zašla bi volja
mlada sjenica
privezana za morsko dno
rijetkim blagdanima i na rođendan
oblaci poniru pod kosti
u čežnje polder
u zajednički sjenik
gdje je nebo
pjega na dlanu
