nosač
ne znam kako
i kada je to točno krenulo
ali jedno sam vrijeme
samo hodao uokolo
i vadio ga po potrebi
kad je to situacija zahtijevala
a zahtijevala je često
skoro svakodnevno
one bi rekle dođi
i ja bi došao
bez suvišnih pitanja
bez planova za budućnost
bez puno riječi
slušao bi što mi imaju za reći
eventualno bi rekao svejedno mi je
ili crno ili bijelo
ti izaberi
a one su birale
pljeskanje po guzovima
prije nego li bi rekle
sad je najbolje da odeš
i ja bi otišao
bez suvišnih pitanja
bez puno riječi
uvijek bi pronašao neku rupu
u kojoj ću se dokrajčiti
između ostalog i spoznajom
kako sam u životu uspješan
nosač kurca
želio sam biti Charles Bukowski
kada sam bio dijete
ja nisam imao želju postati smetlar
avijatičar
i ostala sranja koja normala djeca žele
rastao sam u ništa
tek tako
sve do svoje dvadesete
kada sam napokon otkrio cugu
i poželio biti Charles Bukowski
potom sam prestao plaćati stanarinu
nadajući se da ću završiti na ulici
dane sam provodio u društvu likova
koji su odustali od života
(on im naravno nije ostao dužan)
zavlačio sam se u zadimljene rupčage kraj dokova
kako bi se zaljubljivao u kurve dvadeset i više godina starije od mene
očekujući da me na dnu, kad ga jednom dotaknem,
dočeka škrinja s blagom
u kojoj su sve moje pjesme
i svi stihovi koje ću tek napisati
iako sam u svemu tome bio superioran
to se naravno nije dogodilo
ali ja sam nastavio cugati
pa sam tako u jednom tremensu
dok sam nešto škrabao po papiru
u drugoj ruci držao nož
odsjekao si komadić uha
dvojeći možda jesam li pogriješio
– Van Gogh – vikao sam
trebao sam biti Van Gogh
tako sam i dospio ovdje
u ovu ustanovu
u kojoj se lijepo o meni brinu
ali ne vjeruju
kako sam upravo ja
sljedeći
hrvatski predsjednik
(iz zbirke „recikliranje“)
vrijeme odluke
dan ću započinjati
čašom mlake vode i cijeđenim sokom od pola limuna
radit ću sklekove
radit ću čučnjeve
i vježbe tibetanskih svećenika
neću piti kavu natašte
neću piti kavu uopće
hodat ću svako jutro na posao
i pravilno disati
jest ću zajutrak
jest ću doručak i ručak
izbacit ću večeru
neću jesti poslije šest
i svakog ću dana pojesti jednu jabuku
prestat ću piti
prestat ću pušiti
seksat ću se više
seksat ću se manje
seksat ću se onoliko koliko priliči mojim godinama
bit ću bolji čovjek
bit ću bolji roditelj
bit ću bolji prijatelj
bit ću bolji neprijatelj
kad perem suđe
neću ostavljati jednu žličicu u sudoperu
sve što započnem ću i dovršiti
čak ću i dati gol
u snu kojeg sanjam već godinama
poštivat ću danu riječ
poštivat ću svoje odluke
i neću se libiti koristiti pravo na promjenu vlastitog uvjerenja
možda već sutra sve ovo proglasim glupim i beskorisnim
a pametnjakoviće koji daju savjete
s posebnim zadovoljstvom – odjebem
(iz zbirke „recikliranje“)