07/03/2021
Pretraga
Andrijana Kos Lajtman, Šest pjesama

Andrijana Kos Lajtman, Šest pjesama

Tri pjesme iz zbirke Stepenice za Stojanku K. (VBZ, Zagreb, 2019.)

KOCKA

Jednom kada izmile
začahurene riječi u porama planeta.
Šupljine će ostati posvuda
grobovi
s naprasno osvijetljenim snovima
i razbuđenim kosama što uviru u zemlju
kao korijenje podzemnih povijuša.

Kamo odlaze misli
koje zakasne na odredište?

Svijet je, govori rabin Nachman,
kocka koja se okreće.
Pretvara čovjeka u anđela
i anđela u čovjeka
glavu u stopalo
i stopalo u glavu.

Između bacanja
vidiš kako stvarnost sklapaju od isječaka
pa joj krvave šavove premazuju medom.
Potamnjelo srce potom omataš u krpu
i skupljaš crne ljuske
kao od kestenja.

Kada objese ujesenjeno sunce
prošupljene krošnje miruju
kao dijete pred plakanje.


ANESTEZIJA

Kanalizirati bol u razručeno drvo
začvoreno pod zimskim nebom.
U aneurizmu pjesme
u vunu oranice
razmotanu kažiprstom vrane.

Neka zanimanja izumiru
tehničar crtanja
daktilografkinja
objašnjava žena u autobusu iza mene
dok listam Semezdina Mehmedinovića
čija rečenica dovoljno titra
da mi ne pobijele oči u ovom peronskom danu.

Sunčane naočale u jutru bez sunca.
Skloniti se od vode,
od sjećanja kristala.

Postoji sadržaj zaborava, čitam,
dok čupkam šavove operiranih slika
rezove na usnama taksista
kraste ispod pogleda
djevojčice koja traži sitniš.

Okomite i vodoravne linije
križaju se na šalu onoga
koji je zakoračio na odlazak
i utiskuju brazde oko vrata.
Potrošene ulaznice zažmirene u džepu
kao ždralovi na umoru.

Događaji su tek neznatan dio naših života.
Ostalo je tetovaža ispod kapka
i zapjenjen zvuk na obzorju.


SOLILOKVIJ TRISTANA TZARE

Jer DADA ne znači ništa.
Kao kabanica sazdana od kiše.
Uvjerenja su bakteriološke naravi,
a misao nastaje u ustima.
I dada je bakterija.

Rep svete krave
kod crnaca iz plemena Kru.
Drveni konj, dojkinja, kocka.
Majka u nekom kraju Italije.
Jezici poput ruskog i rumunjskog.
Potvrda. Pristajanje. Naklon.
Do kraja života. Mucanje.
Kolajna ili uzica.
Kao antilopin skok, zatamnjenje zjene.

Isusov tekst.
Alahov tekst.
Kor. Krv.
Najviše je dade u didaskalijama.

Poslije pokolja
nada u pročišćeno čovječanstvo.
Zategnuta kao dječja pelena na vjetru.

U podzemnim hodnicima
leševi cvjetaju u stalagmite.
Ugošćuju školske ekskurzije
na čajanke, na tamne kolačiće.


Tri pjesme iz rukopisne zbirke Gazelino oko

„JE LI SVIJET RUŽAN JER SAM LUD I BOLESTAN, ILI JE STVARNOST DOISTA OVAKVA?“

Zjene se otimaju vidicima
kao upregnute kobile,
razrijeđena zima isparava kroz nosnice,
rasporen trbuh filma u kinu
abortira me učahurenu,
nerasklopljenu.
Osjećaj da sanjam, stalno.

Neparne vjeđe i grlata lica,
atrofirani dlanovi
u kojima bubre prigradski gajevi:
listanje kao posramljenost i privid,
plitki udah celuloze.
Lijepa sintaksa reklama,
kriptografija samoreklama,
nerazum:
o, kako pucketaju anđeli od sjajnog papira,
kako im krila lijepo gore!

Kada bismo skinuli koprenu godišnjih doba,
tkaninu navika i obzira,
svijet bismo vidjeli očima Andrzeja Żuławskog.
Tijela koja su ples i očaj,
blizinu koja je ogoljeni znak.

Predproljeće, osjećaj sna.

Previše tulipana na trgu,
premalo zemlje u šarenicama.


U DVOGLEDU

Kada je utišano i ono što nije utišano,
kada je daleko ono što je blizu,
a blizu ono što je daleko.

Vrenje riječi kao vrenje mlijeka,
dolazi stalno i odasvud:
izgovoriš virus,
a vibrant se pjeni i prelijeva preko ruba.
Kao inicijacija,
menstruacija,
masturbacija,
sve što je mjehurasto,
sve što je strah.

Proljeće, bogohuljenje,
sunce šuti u parku.
Slike iz Bergama ne prenose krik,
samo opis.

Golubovi na krovu škole,
zure u breskve koje su procvjetale.


USKRS

Sjena ptice na asfaltu
dotakne sjenu na prozoru,
potom sjenu na ruci, zavjesi,
kanti za smeće.
Nedjelja raskopčava i zakopčava svoje grudi,
miluje gumbe na košulji.

Ako je vrijeme beskrajno,
a svjetlo konačno,
ako je slika slika, a zvuk zvuk.
Odložit ću jednom to treperenje zidova,
uvijanje malih cesta koje nikamo ne vode.
Oslijepit ću svoje treće oko
zahrđalo i beskorisno:
oslobodit ću se disanja krošnji,
koraka iz mraka,
pomicanja kljuna ispod ljuske.

Nema ograde ni živice
oko vremena koje je prošlo.
Djetinjstvo, jutarnja crnica rastočena u đurđici,
zrak mirisan od nepripadanja.

Titrava nepomičnost, još jednom se rađam
iznova kroz neku poru, pup ili dlan:
cvjetanje je lijepo i uzaludno,
sve je prisustvo, travanjski dan.

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt