16/04/2024
Pretraga
Danijel Dragojević. (28. 1. 1934. – 19. 2. 2024.)

Danijel Dragojević. (28. 1. 1934. – 19. 2. 2024.)

Cipele

Neka istrunu i nestanu poslije naše smrti sve naše
cipele ostale u mraku ormara, ispod kreveta, u kutijama
vrećama, kontenjerima, spremištima, policama
i one izgubljene daleko od naših hladnih nogu.

Neka istrunu one elegantne tek donesene iz izloga,
iznošene, radne, za odmor, sportske, niske, poluvisoke
visoke, otvorene, zatvorene, s vezicama i rupama
crne i bijele, različitih boja i materijala, šivane
ručno i na stroju, od kože, gume, plastike, pruća,
slame, papira, platna i različitih niti biljaka, one
kućne, vojničke, čizme, cokule, balerinke, nanule,
klompe, tenisice, sandale, one za snijeg, kišu, blato,
žegu, šetnju, planine, daljinu, ulice, stube, vozila.

Neka istrunu cipele luđaka, radnika, vojnika, ljubavnika,
stočara, glumaca, dostojanstvenika, zvonara, političara,
grobara, šofera, vatrogasaca i boksača, babica, gubavaca,
bludnica, slijepih, fetišista, policajaca, postolara, nogometaša,
jezikoslovaca, pekara, ovisnika, avijatičara, rudara, splavara,
proroka, zidara, iscjelitelja, staraca, sudaca, lihvara, mazohista,
hodočasnika, domaćica, fotografa, učitelja, zemljoposjednika,
gljivara, časnih sestara, stranaca, atentatora, taksista, slikara,
bliže i dalje rodbine, bankara, astronoma i anđela.

Neka poslije naše smrti, dakle, istrunu i nestanu s
ovog svijeta sve, baš sve, naše cipele, ma kakve da
su, ma gdje da se nalaze, a skupa s njima neka se
izgubi i onih nekoliko mojih koje sam imao i koje
sam još kanio nabaviti, ali, kao što se zna, to nikako
nije bilo moguće.


Četvrtak

Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak

moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge

strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja

do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak,

četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu.

Obično, dani su negdje tamo, takva im je narav;

on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo,

ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika,

hoda, čita Superviella, gleda djecu što se igraju

u parku: on nabraja i zbraja. Kad uz mene hoda

i šuti, znam da se meni obraća, a ja mu kažem:

kada mene više ne bude, tebe će biti kao i

dosada, to smo se dogovorili.


Daleko

Tko piše poslije smrti, piše kratko.

Zaborav po zaborav, prazninu uz prazninu.

On ne zna gdje, što i kako. Ne pije vodu

koju je pio, ne pije vodu koju nije pio.

Ne sadi zvijezde. On je svijetao. Mogao

bi vam biti prijatelj, ali vi ste daleko.

Written by
booke.hr

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt