Rano je za ljubav
Prije prvih zraka sunca
budi me neurotična melodija
i prekida snove.
Nisu bajni,
ni početak dobrog niza,
više splet nesretnih okolnosti
i terora sreće.
Rano je za ljubav.
Pusti me
da mrzim svijet.
Da ga utopim u šalici kave
i spalim svu tu buku u glavi
žarom cigarete.
Pruži mi to zadovoljstvo tišine.
Bez suvišnih riječi, dodira i osmijeha.
Te silne informacije
teško sjedaju na prazan želudac.
Zato čekaj.
Znaš da te volim,
ali rano je za ljubav.
Misli
Opet eksplozija misli.
Uobičajena disperzija ideja.
Ali ne mogu protiv sebe
pa presvlačim kožu
i gmižem za njima.
Proklete bile.
Ovog puta su crne ptice.
Vinule se
ka vatrenom nebu.
Pobjegle su čak
i čeličnim divovima.
Čujem detonacije
negdje u daljini.
Provociraju.
Opasne,
poput električnih jegulja
uvijek nekako izmigolje
i ne uspijevam
ih uobličiti.
Ostaju neuhvatljive.
