Obrij me, majko, motornom pilom
Kako nas borove iglice nisu pucale, a love za pravu drogu nismo imali, maznuo sam staroj kutiju tableta za smirenje. Putem do Tome sam uzeo i dvije litre Babinog vina.
Sjedili smo i slušali Patarene.
Soba se smanjila, zidovi su nas pritiskali sve jače, a na jednom od njih je pisalo:
OBRIJ ME MAJKO MOTORNOM PILOM!
– Ajmo vidjet je l’ onaj golub još uvijek u tvom poštanskom sandučiću – rekao sam u nadi da će trenutni osjećaj odletjeti.
Tanja
U jednom razdoblju svog života išao sam iz krajnosti u krajnost.
Lokao bih danima, tjednima… Ne bi me uopće bilo doma.
Onda isto toliko ne bih izlazio. Ležao bih i čitao knjige.
Tanja je bila nešto starija susjeda s kojom sam se sretao u liftu, a znali bismo se vidjeti i u Unu.
Ušli smo tako u raspravu o knjigama, a kako sam bio u fazi kada sam sve gutao, uvalila mi je Sri Srimada A.C. Bhaktivedantu Swamija Prabhupadu. Zaintrigirala me ta filozofija i nauk o samospoznaji, do te mjere da sam pristao ići s njom u hram na Bizek.
Dok sam ja sve dublje ulazio u mantru, Tanja se objesila.
Visjela je s drugog kata naše zgrade i poprimila drugi oblik života.
Zbog te reinkarnacije nikad nisam otišao na Bizek, a više ni ne čitam Sri Srimada.
Greška u komunikacijskom kanalu
Moja imenjakinja, s kojom sam tada imao mnogo više od seksualnog odnosa, studirala je dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. U svrhu ispita, trebala je napraviti modnu reviju. Kako ne bi došlo do greške u komunikacijskom kanalu naše kvalitetne veze, pristao sam nazočiti tom događaju, premda me taj aspekt njezinog kreativnog izričaja nije uopće zanimao. Pretpostavio sam da će se tamo šepuriti kojekakvi modni mačići i fićfirići pa sam zamolio Brku da mi radi društvo na toj paradi. Našli smo se u podrumu, našnitali lajne i krenuli ih nemilice povlačiti. Brka je za tu prigodu obukao novi Stefanelov kaput, valjda kako bi se uklopio u probranu ekipu koja nas je čekala u knjižnici. Da, dobro ste pročitali. Modna revija u knjižnici.
Uglavnom, drži Brka osobnu s dopom, ja povučem, digne mi se kiselina i ispovraćam mu se po kaputu, od ramena do koljena.
– Koji ti je kurac? Kak’ ću sad na reviju? – usporeno je zavapio.
– Ma jebe ti se, pa to je Stefanel – odgovorih.
Došli smo na Zeleni val, koji se sastoji od tri vezane ulice. Jedna od njih je Baruna Trenka.
Prošli smo je nekoliko puta uzduž i poprijeko, ali knjižnicu nismo našli.
Kako tada nije bilo mobitela, Googlea, GPS-a i inih pomagala, vratili smo se u kvart.
Idućeg dana me Danijela pitala gdje sam zaglibio. Ispostavilo se da sam pogrešno zapamtio te da smo tražili na krivoj adresi. Radilo se o Prilazu baruna Filipovića.
A ja sam ispao barun Münchhausen. Ni kriv, ni dužan.
Velike bijele sise
Platonska ljubav je izraz koji mi je bio nepojmljiv, sve dok jedan upravo takav prijateljski odnos, lišen svake seksualne žudnje, nisam uspostavio s Ivanom.
Nakon što bi se ekipa u gluho doba noći pokupila doma, ostajali bismo sami u njenom stanu i do jutra vodili strastvene razgovore.
Često bih i prespavao kod nje. S njom.
Vidio sam je u svim izdanjima. Obučenu i golu. Imala je velike bijele sise.
Međutim, nije mi palo na pamet da ih dodirnem.
Bojao sam se narušiti sklad koji smo imali, a nakon jednog nevinog poljupca, zajednički smo zaključili da nećemo sjebati to što imamo.
Za vrijeme odsluženja vojnog roka, jedino pismo koje mi je stiglo bilo je upravo od nje.
„Nadam se da ne drkaš na moje sise!“ Pisalo je uz crtež.
I nisam. Ali kada nisam znao kamo, kako i gdje, odlazio sam k njoj.
Mislio sam da samo Kurta Cobaina voli više od mene, sve dok nije našla kretena koji ju je navukao na hors.