JA
Ja nemam svoje mjesto, tek u trenutku.
Gdje god mi pogled skrene i tijelo opipa obrise
u potrazi za skladom
pa spustim korpus mojstva
taj prizor valjda mami u drugima isti poriv:
više nisam sama.
Ipak, otvorena su vrata prostranog balkona koji
u vrtu visi među pticama i vjevericama.
Dodirnuti bih mogla vrh, jorgovan.
Ne posežem. Gubim se u kretanju boja
i mislim: kako li izgleda
vjetar?
BLAGDAN POPUSTLJIVOSTI
danas ću snimiti film u 24 epizode
izvući tortu od malina s beze korama iz dubokog smrzavanja
doručkovati uz opušten osmjeh
dozvoliti si da ne moram
pas će sam otrčati u dvorište, njuškajući travu, cvijeće i korov
a ja ću pjevati dok me ne ušutka zanovijetanje
koprivama vidati, sedam udaraca za artritis, sedam decilitara u bunar
slušat ću zahtjeve djece, klimati glavom pa je dobro protresti da sve, sva slova preslože
zapisat ću današnji dan kao veliki početak novog
slaviti nadu slikajući autoportret u svježim bojama proljeća
svirati harfu bez štime onako kako sam je posljednji put ostavila
pustit ću kukce da opsjednu moju cvjetnu lampu
neću paliti kompjutor
upalit ću radio
dok mirisna sol gubi svoj oblik u vodi
oprostit ću sve dugove, oteći će u odvod kade
a ja ću disati lako sporo i duboko
pas će mi zaspati nad glavom umjesto pod nogama
čuvar dveri u zemlju snova
lajanjem će otjerati moru
BOG BILJAKA
Plovi jedrenjakom s vrećama punim sjemena u
potpalublju.
Cijedi oblake jednom rukom, dok drugom prstima rahli
zemlju.
Zatim dvaput puhne, oplođeno se ljuljuška pod
suncem.
Bršljan pušta po gradovima, gdje sijeku sve što
procvjeta.
Probit će se kroz zidove, dopuzati do naših uzglavlja
i stisnuti nas u zelen nepomičan zagrljaj.
CVIJET ZABODEN U SANDUČIĆ POŠTE
Znala sam da si prošao mojom ulicom
Mačke su te vidjele kako se penješ po susjedinoj ogradi
Uvijek si znao gdje su najljepše ruže
Neustrašiv u iskazima naklonosti
Uživao si u pogledima i uzdasima
Znatiželjna spustila sam se
U sandučiću
Nije bilo pisma
Knjige
sitnog paketića s narukvicama od školjki
Duga tanka peteljka omotana vrpcom
Nosila je bujnu glavu crvene ruže
Oslobodivši je iz željeznog utora
Donijela je poruku na vrpci
Cijeli plan za bijeg
Točno vrijeme i dan
OVCE OD PAPIRA
u kamenjaru smo zauzeli svoje pozicije
zmija najveću stijenu sprženu od sunca
zrikavci duboko u hladu debla bora
škorpioni u zidu od slaganog kamena
pčele na plavičastom sitnom cvijeću
skakavci cik-cak duž bodljikave suhe zemlje
ja na stijeni do zmije, da je imam na vidiku
a i da pazim da ne odlutaju za hranom
moje ovce od papira.
