Poslednji pozdrav za Debi Hari ili kako sam prestao da slušam Blondi
Debi Hari ima sedamdeset pet godina.
Verujem da je to laž.
Male laži će nas uništiti
kao ona da je atomska bomba
bačena radi dobra.
Debi Hari je rođena hiljadu devetsto jebene četrdeset pete.
Daleko od cveća koje je nicalo posle rasturenih zgrada.
Rasla je mirno pored šume. Znala je da su je usvojili.
Bolelo ju je uvo pa se zaposlila kao plesačica.
Potom kao Hefnerova zečica.
Debora En Hari, je strastvena žena prošlosti.
Kada bih birao period u nekoj vremenskoj mašini,
izabrao bih Majami hiljadu devetsto šezdeset pete.
To i nije neki period.
Sve je siguran sam, bilo dosadno.
Debora En je mirisala na sunce.
Verovatno su joj rasle sise.
Bila je lepa i to je sve.
Debora En Hari ili samo Debi,
sada ima sedamdeset pet godina.
Nikada nećemo saznati da li su je pozvali,
da li je dah dugo ostajao na njenom staklenom
srcu kao kada dahćeš na prozor.
Male laži će nas uništiti.
One way or another.
Baš je glupo živeti u vremenu gde Debi ima sedamdeset pet.
Male laži će sjebati svet.
Debi, ni mene niko nije dugo pozvao.
Tamo negde
sve je stalo u dve pesme
u moju i u tvoju
kod tebe
stihovi su se otkopčavali kao grudnjaci
nanoseći slobodu grudima
koje su zamenile doboše
uz mantrično udaranje po istima
zavoleo sam Afriku ali u isto vreme
već sam napravio prvi korak
izgubivši se dalje od vidokruga žirafe
iz hodnika tvog stana
kod mene
sve se svelo na sakrivanje buđi
starim gitarama sa dve žice
nikada nisam imao šake za akorde
dok se crnilo slivalo niz zidove
u te dve pesme
budući kritičari implementiraju dve struje čitalaca
jedna struja misli da su obe pesme banalne
jer su ljubavne i tužne
druga struja brani postrojenja oko
nuklearne energije koje sadrži svako osećanje u leksemama
weltschmerza
kada malo razmislim
nisam te voleo
ti mene nisi podnosila
udarala si na vrata bivših starijih tipova
koji imaju utoke i kokain
dok sam ja utrobe grada čistio
bio sam ispiranje za sve te nesrećne ljude
kritičari su na kraju obe pesme stavili u raketu
poslali su ih daleko u crni vihor
tamo negde
u tri kurca
gde smo se uslaglasili
makar u naslovima
Ispovest sistematizovanog gubitnika
sanjam vrteške dok u sobi sa četiri stepena celzijusa
telo na javi igra pogo ples
vrteške su pune
ne razaznajem oblike
samo zrake miholjskog sunca
ceo dan čini mi se kao veliko jutro
defilujem u redu za kašike
umivam se brzotrzajnim pokretima
potom
toplota
napolju, trava raste ispod prozora
ukrašavam je čepovima koje zakopavam
boce uvezene sa tavana
hlade se u ormanu punom iznošene odeće
u glavi se vrti proglas
„Sahrana će biti prekosutra.
Mora da sam umro juče.“
crne misli pored nasilnih električnih kocki
vrše oscilatorno kretanje oko namagnetisanog uma
kada su me pitali šta hoću da budem kada porastem
odgovorio sam ushićeno
sada se tog odgovora ne sećam
pokušaj prisećanja na tako nešto
cepaju udari tastature dok apliciram
na državnim sajtovima za posao
mora da sam zbog toga mrzovoljan
sunce se preliva po čitavom svemiru
preliva se po narandžastom ćebetu
četiri stepena
soba
vrteške sa nepravilnim oblicima
daju barem koliko toliko
realnu nadu
verujem da sam sistematizovani gubitnik
skidam kompilacije pank besa
pakujem ih u foldere i slušam
kasnije, mnogo kasnije
to niko neće slušati
taj bes
tu vrtešku
oko mene cveta prokleti satanizam
napumpane patike sa djonovima od zlata
slušalice
rakije u ljubičastim čašicama
ilegalni skupovi dečurlije u podrumima
prijatelji alkoholičari
i ja
alkoholičar u pokušaju
hladno je
na terasi se klatim pod ćebetom
ispijam dve hiljade dvadesetu kafu
upitnog kvaliteta
očekujem sunce
sa poslednjim atomima opitmizma
koji svakog dana kao da međusobno govore
„Naš vlasnik je pukao. Samoća nikada nije bila
olimpijski sport.
Samoća nikada nije bila za njega.“
prijavio sam se za svetsko prvenstvo
disciplina; ljudsko toplo srce
žena sa prelepim minđušama
foto finiš na parkingu za krntije
poslednji šprint
zadrška u plućima
i glasno pljuvanje šlajmare
pored starih patika
koje su bile svuda gde sam bio i ja
na stazama ispred sudijske vazdušne utoke
trka na
na sto metara sa ljubavno-psihičkim
preponama
samo što nije počela
Hoću da mi se nešto lepo desi, ne mora odmah
dragi M.V.
nekada je đavo bio moj drug
sada nije više
spopale me neke psihotik ribe
a samo sam se napio tog leta
baš istog leta, otišao sam
na more
ne u Čanj
to ne znam ni gde je
svakako sam brojao pikavce na plaži
svoje kandže
zabijao u hrvatske kamenčiće
psovao sebe i tako dalje
sada
kada me neko pita
zašto sam poludeo
kažem mu
Redovno drkam na ribu
Marka Vidojkovića
možeš da me prebiješ
ako saznaš gde se krećem
izudaraćeš me po faci
Marko Vidojkoviću
nemam fakultet
preporučivao sam
tvoje romane nekim
kecašima iz ETŠ
oni govorili su
Brate tebra, kida.
potom sam im rekao da
imaš još knjiga
Kandže su onako
zbirku priča
o vanzemaljcima
kako upadaju u pekaru
jebu majke svima
nisu preterano voleli
ne znam zašto
Balada o biseksualcu
kada je ušao
rekao je da voli
žene i muškarce isto
voli da ih jebe
voli da ih ljubi
rekao sam mu da je to sasvim u redu
samo da ja nemam apsolutno ništa s tim
nemam ništa s tim drugar
prvu noć ležao sam ledjima okrenut ka zidu
sa tri šorca ispod farmerki
kako me ne bi silovao
nemam ništa s tim drugar
posle mi je dao neke kapi za nos
stvarno pomažu i dan danas
poštujem ga zbog te sitnice od tada
ali taj skot imao je više žena od mene
ponekad sam dizao cipele na krevet
to ga je užasno nerviralo
zauzeo je pola sobe svojim crtežima i kremama
to me je užasno nerviralo
podignem cipele na krevet sa sve čarapama od juče
rekao sam mu da jedino tako mogu da ležim i čitam
rekao je da imam osrednje pesme kao i ukus
za post modernu književnost trilera
neka devojka iz Zemuna
došla je tu zbog kontrole besa
govorili smo da je to zbog nimfomanije
Bi i ja
kucnula je na vrata zajedničke terase
negde oko sedam uveče
zapalila džoint
pedeset minuta pre vizite
srce mi je utrnulo
pomisao da ću umreti napušen
spušten elicea-om
sa bisekusalcem i dizel ribom iz Zemuna
na terasi psihijatrije
bacila me je u stanje teške depre
ali tako smo to dobro odglumili
crvenih očiju
kada su dva doktora ušla i pitala
Kako ste?
kunem se
bilo je vanserijski
od tada se malo manje
bojim smrti i silovanja
Veštica sa medicinskog
uveren sam, bila je
veštica
sada mnogo cigareta bacam na pločnik u deset minuta
bila je veštica sa svim tim
“Iskrenost, iskrenost!”
kao jebena vrana
nijedna veštica nije toliko tražila sreće u istini
rekla mi je
Nisu te za tebe.
Prebolećeš kučku.
Plati mi jedno pivo, hoćeš li?
bila je veštica
isprekidana zarezima na ramenima
jer je vetar prolazio tuda
bila je veštica
tom liku iskrivio sam nos
postao na kraju njegov prijatelj
sada mu se ne javljam jer mi je skinuo
drugu ribu
sigurno je veštica
to je magija čoveče
nestala je i ponekad je se setim
kažu da se dobro jebe ali me to
ne zanima
jer imaju glupe face kada kažu to čoveče
jednom sam ležao pored nje
kada je razbila levi deo face
otekla je kao neko plavo testo
te noći sam počeo da verujem
u svoj život
volela je kada pečem usne kada okrenem
naopako cigaretu pošto je upalim
zaista to ju je uvek zasmejavalo
ali to leto je otišlo
dosta cigareta bacam na pločnik
moram ostati u formi zbog trika