19/02/2025
Pretraga
Dejan Kanazir. Veštica sa medicinskog

Dejan Kanazir. Veštica sa medicinskog

Poslednji pozdrav za Debi Hari ili kako sam prestao da slušam Blondi

Debi Hari ima sedamdeset pet godina.
Verujem da je to laž.

Male laži će nas uništiti
kao ona da je atomska bomba
bačena radi dobra.

Debi Hari je rođena hiljadu devetsto jebene četrdeset pete.
Daleko od cveća koje je nicalo posle rasturenih zgrada.
Rasla je mirno pored šume. Znala je da su je usvojili.
Bolelo ju je uvo pa se zaposlila kao plesačica.
Potom kao Hefnerova zečica.

Debora En Hari, je strastvena žena prošlosti.
Kada bih birao period u nekoj vremenskoj mašini,
izabrao bih Majami hiljadu devetsto šezdeset pete.
To i nije neki period.
Sve je siguran sam, bilo dosadno.

Debora En je mirisala na sunce.
Verovatno su joj rasle sise.
Bila je lepa i to je sve.

Debora En Hari ili samo Debi,
sada ima sedamdeset pet godina.
Nikada nećemo saznati da li su je pozvali,
da li je dah dugo ostajao na njenom staklenom
srcu kao kada dahćeš na prozor.

Male laži će nas uništiti.
One way or another.
Baš je glupo živeti u vremenu gde Debi ima sedamdeset pet.
Male laži će sjebati svet.

Debi, ni mene niko nije dugo pozvao.


Tamo negde

sve je stalo u dve pesme

u moju i u tvoju

kod tebe
stihovi su se otkopčavali kao grudnjaci
nanoseći slobodu grudima
koje su zamenile doboše

uz mantrično udaranje po istima
zavoleo sam Afriku ali u isto vreme
već sam napravio prvi korak
izgubivši se dalje od vidokruga žirafe
iz hodnika tvog stana

kod mene
sve se svelo na sakrivanje buđi
starim gitarama sa dve žice
nikada nisam imao šake za akorde
dok se crnilo slivalo niz zidove

u te dve pesme
budući kritičari implementiraju dve struje čitalaca

jedna struja misli da su obe pesme banalne
jer su ljubavne i tužne

druga struja brani postrojenja oko
nuklearne energije koje sadrži svako osećanje u leksemama
weltschmerza

kada malo razmislim
nisam te voleo
ti mene nisi podnosila

udarala si na vrata bivših starijih tipova
koji imaju utoke i kokain
dok sam ja utrobe grada čistio

bio sam ispiranje za sve te nesrećne ljude

kritičari su na kraju obe pesme stavili u raketu
poslali su ih daleko u crni vihor

tamo negde
u tri kurca
gde smo se uslaglasili
makar u naslovima


Ispovest sistematizovanog gubitnika

sanjam vrteške dok u sobi sa četiri stepena celzijusa
telo na javi igra pogo ples

vrteške su pune

ne razaznajem oblike
samo zrake miholjskog sunca

ceo dan čini mi se kao veliko jutro
defilujem u redu za kašike
umivam se brzotrzajnim pokretima

potom
toplota

napolju, trava raste ispod prozora
ukrašavam je čepovima koje zakopavam
boce uvezene sa tavana
hlade se u ormanu punom iznošene odeće

u glavi se vrti proglas
„Sahrana će biti prekosutra.
Mora da sam umro juče.“
crne misli pored nasilnih električnih kocki
vrše oscilatorno kretanje oko namagnetisanog uma

kada su me pitali šta hoću da budem kada porastem
odgovorio sam ushićeno
sada se tog odgovora ne sećam
pokušaj prisećanja na tako nešto
cepaju udari tastature dok apliciram
na državnim sajtovima za posao

mora da sam zbog toga mrzovoljan

sunce se preliva po čitavom svemiru
preliva se po narandžastom ćebetu
četiri stepena
soba
vrteške sa nepravilnim oblicima
daju barem koliko toliko
realnu nadu

verujem da sam sistematizovani gubitnik
skidam kompilacije pank besa
pakujem ih u foldere i slušam
kasnije, mnogo kasnije
to niko neće slušati
taj bes

tu vrtešku

oko mene cveta prokleti satanizam

napumpane patike sa djonovima od zlata
slušalice
rakije u ljubičastim čašicama
ilegalni skupovi dečurlije u podrumima
prijatelji alkoholičari
i ja
alkoholičar u pokušaju

hladno je
na terasi se klatim pod ćebetom
ispijam dve hiljade dvadesetu kafu
upitnog kvaliteta
očekujem sunce
sa poslednjim atomima opitmizma
koji svakog dana kao da međusobno govore

„Naš vlasnik je pukao. Samoća nikada nije bila
olimpijski sport.
Samoća nikada nije bila za njega.“

prijavio sam se za svetsko prvenstvo
disciplina; ljudsko toplo srce
žena sa prelepim minđušama
foto finiš na parkingu za krntije

poslednji šprint
zadrška u plućima
i glasno pljuvanje šlajmare
pored starih patika
koje su bile svuda gde sam bio i ja
na stazama ispred sudijske vazdušne utoke

trka na
na sto metara sa ljubavno-psihičkim
preponama
samo što nije počela


Hoću da mi se nešto lepo desi, ne mora odmah

dragi M.V.
nekada je đavo bio moj drug
sada nije više
spopale me neke psihotik ribe
a samo sam se napio tog leta

baš istog leta, otišao sam
na more
ne u Čanj
to ne znam ni gde je
svakako sam brojao pikavce na plaži
svoje kandže
zabijao u hrvatske kamenčiće
psovao sebe i tako dalje

sada
kada me neko pita
zašto sam poludeo
kažem mu

Redovno drkam na ribu
Marka Vidojkovića

možeš da me prebiješ
ako saznaš gde se krećem
izudaraćeš me po faci
Marko Vidojkoviću

nemam fakultet
preporučivao sam
tvoje romane nekim
kecašima iz ETŠ
oni govorili su
Brate tebra, kida.
potom sam im rekao da
imaš još knjiga

Kandže su onako
zbirku priča
o vanzemaljcima
kako upadaju u pekaru
jebu majke svima
nisu preterano voleli
ne znam zašto


Balada o biseksualcu

kada je ušao
rekao je da voli
žene i muškarce isto
voli da ih jebe
voli da ih ljubi

rekao sam mu da je to sasvim u redu
samo da ja nemam apsolutno ništa s tim

nemam ništa s tim drugar
prvu noć ležao sam ledjima okrenut ka zidu
sa tri šorca ispod farmerki
kako me ne bi silovao
nemam ništa s tim drugar

posle mi je dao neke kapi za nos
stvarno pomažu i dan danas
poštujem ga zbog te sitnice od tada
ali taj skot imao je više žena od mene

ponekad sam dizao cipele na krevet
to ga je užasno nerviralo
zauzeo je pola sobe svojim crtežima i kremama
to me je užasno nerviralo
podignem cipele na krevet sa sve čarapama od juče
rekao sam mu da jedino tako mogu da ležim i čitam
rekao je da imam osrednje pesme kao i ukus
za post modernu književnost trilera

neka devojka iz Zemuna
došla je tu zbog kontrole besa
govorili smo da je to zbog nimfomanije
Bi i ja

kucnula je na vrata zajedničke terase
negde oko sedam uveče
zapalila džoint
pedeset minuta pre vizite

srce mi je utrnulo
pomisao da ću umreti napušen
spušten elicea-om
sa bisekusalcem i dizel ribom iz Zemuna
na terasi psihijatrije
bacila me je u stanje teške depre

ali tako smo to dobro odglumili
crvenih očiju
kada su dva doktora ušla i pitala
Kako ste?

kunem se
bilo je vanserijski
od tada se malo manje
bojim smrti i silovanja

Veštica sa medicinskog

uveren sam, bila je
veštica

sada mnogo cigareta bacam na pločnik u deset minuta
bila je veštica sa svim tim
“Iskrenost, iskrenost!”
kao jebena vrana
nijedna veštica nije toliko tražila sreće u istini

rekla mi je
Nisu te za tebe.
Prebolećeš kučku.
Plati mi jedno pivo, hoćeš li?

bila je veštica
isprekidana zarezima na ramenima
jer je vetar prolazio tuda

bila je veštica
tom liku iskrivio sam nos
postao na kraju njegov prijatelj

sada mu se ne javljam jer mi je skinuo
drugu ribu

sigurno je veštica
to je magija čoveče
nestala je i ponekad je se setim

kažu da se dobro jebe ali me to
ne zanima
jer imaju glupe face kada kažu to čoveče

jednom sam ležao pored nje
kada je razbila levi deo face
otekla je kao neko plavo testo
te noći sam počeo da verujem
u svoj život
volela je kada pečem usne kada okrenem
naopako cigaretu pošto je upalim

zaista to ju je uvek zasmejavalo
ali to leto je otišlo
dosta cigareta bacam na pločnik
moram ostati u formi zbog trika

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt