Večer prije u cijeloj zgradi nije bilo mlijeka, a kruh je bio mokar. Djeca su htjela kakao prije spavanja, a Milena je imala samo smeđi prah u vrećici. Pretražila je sve odjele i našla je pola litre mlijeka u kuhinji za odgojitelje na svom katu. Razdijelila je sve u male šalice, zagrijala ih i dala djeci.
Ujutro je došla Ranka skuhati kavu i kad je vidjela da nema mlijeka, rekla je Mileni: „Eto, sve si im dala i mi sad nemamo mlijeka za kavu. Ti si predobra, ali ne znaš još ti kakva su to djeca.“
Milena hoda hodnikom, ispod neonskih svjetala koja trepću, hodnik je dug i sa zidova otpada boja, hodnik je dug i iz neke sobe kroz prozor zavija vjetar, hodnik je dug i pun slika nasmiješenih lica i veselih poruka.
Hodnik je dug i ima puno vrata. Iza kojih se katkad čuje samo disanje, a katkad tihi šapat.
Iza šestih vrata leži Leo, trinaest godina, sin Mihaela i Nataše, stišće medvjedića i govori Mileni o djevojci koja mu se sviđa.
Iza petih vrata s palcem u ustima spava Mišel, jedanaest godina, sin Vlatke i Marka, uvijek tih i izgubljenog pogleda, začet nakon šuta heroina.
Iza četvrtih vrata spava Mario, četrnaest godina, sin Siniše i Marte, slijep na jedno oko. Govori romski jer hrvatski još nije dobro naučio, ali Milena je razumjela kad je rekao da ne zna zašto su ga odveli jer imaju pločice u cijeloj kući, jer ga roditelji vole i tata ga vozi u svom BMW-u 260 na sat.
Iza trećih vrata spava Ivan, deset godina, sin samohrane majke Irene, koji je došao pred tjedan dana i plakao u kancelariji jecajući: „Molim vas, molim, vas, vratite me doma, bit ću dobar…“
Iza drugih vrata upravo je zaspao Valter, sin Adija i Nevene, jedanaest godina, nepismen kao i njegovi roditelji, nakon dva diazepama jer se boji noćnih mora, nakon što mu je Milena, kao i svake večeri, pročitala priče o pustolovinama Targaryena, a on nasmiješen gledao nekamo u polumrak stropa, pružao ruku i šaptao: „Zmajevi…“
Iza prvih vrata spava Lukas, dvanaest godina, sin Marijane, otac nepoznat, nakon rođenja smješten u dom, udomljen s četiri godine, vraćen u dom sa šest jer se volio igrati noževima i govoriti o klanju. Pije po tri tablete svakih šest sati jer kaže da mu svi lažu i znaju tko mu je otac, jer neprimjereno voli dirati mlađe dječake, jer kaže da se ne može promijeniti i uvijek će ostati zločest, jer se boji otvorenih prostora i zalijeće u aute vičući: „Pustite me! Zgazit ću ih nogom, ne mogu mi ništa!“
Iza nultih vrata sjedi Milena, 46, neudana, bez djece, nema psa, nema mačku, ali ima jedan mrtav kaktus.
Iza nultih vrata sjedi Milena, dijete Marije i Milana, šesto od sedmero djece koje su roditelji držali u garaži kao životinje, hranili krekerima i puštali da se valjaju u vlastitim govnima.
Iza nultih vrata sjedi Milena koju je otac silovao kad je imala pet godina.
Iza nultih vrata sjedi Milena, trbuha punog ožiljaka od žileta koje je napravila kad je imala dvanaest.
Iza nultih vrata sjedi Milena koja je s četrnaest godina u wc-u osnovne škole pružala oralni seks dečkima za pedeset kuna.
Iza nultih vrata sjedi Milena i piše bilješke u evidencijsku knjigu.
