PRIVEZ
brod ne plovi
voda ga zna
bolje no ja
privezan
ne pita ništa
ni ja
na trupu sjena
netko je bio
i otišao
LOPOČ
bijela zdjela pluta nad crnim
zjenicama vode
ispod korijenje šumi pucketa
sitno vlasište pod jezikom riječne zmije
zrak nosi vlagu miriše na zahrđali ključ
na slatkastu toplinu ženskih leđa
list se otvara hvata kap svjetla
isijava zeleno jaje pulsirajuće
misleći da je to mir
pridigneš se bliže i
vidiš iz listova izranjaju ruke
hvataju svjetlost
pretvarajući je u miris
koji ćeš ponijeti kući
MULJ
gnjecava podloga šapće o stopala
miris slatke truleži
pate mjehurići što pucaju
poput sitnih zvijezda nad vodom
nešto dahće
ispušta gorki zadah
staro drvo što tone u sebe
pod dlanom riba bez očiju
kreneš izvući nogu a
mulj drži ono zakopano
nije prestalo disati
čeka te
da se vratiš
u svoje dno
SOL
kristali tvrdi
istina
bijeli tragovi suza na koži
glas
stvarnosti
bljutavo i nijemo
bez zrnca soli
bez saveza
prosipam komadiće sjaja
solim vrijeme
da postane jestivo
ŠKOLJKE
dno miriše na stari metal
mokri papir i trulo lišće
tišina je mukli huk krvi u ušima
dok roniš prema crnim točkama školjki
one drhte zatvorene
kao srca što ne znaju kako kucati
hladne glatke miris slanog kamena
dotakneš ih osjetiš laganu vibraciju
mislila si da tražiš biser
ali kad školjka pukne
iz nje izleti plameni jezik svjetlosti
i zapeče ti dlan
znaš da te pronašlo
ono što te tražilo
UNUTARNJI RASPORED
nema sokova tijela nema kuće
sve je stalo u jednu šaku punu pijeska
školjka zatvorena izdiše na tvome dlanu
promatram mirno
i dajem ručak pticama
nježno ljubim lice
rastvorenog pročelja oltara
razrušene kuće
smijem se u prolazu
i rastanku
ispod bačvastog svoda
raščlanjeno lebdeći tijelo
leprša u veži
iz ruševine niče
bijela breza zabatnog zida
auto je polupan
zubi paradentozni kosa rijetka
samo osmijeh bubri
kao pupovi hortenzije
