24/09/2021
Pretraga
DVA KROKIJA ZA KAKOFONIJU (novi roman budvanske književnice Katarine Sarić)

DVA KROKIJA ZA KAKOFONIJU (novi roman budvanske književnice Katarine Sarić)

Roman Kakofonija autorke Katarine Sarić otvara se pred nama kao “javna kuća” višedecenijske porodične sage. Tekst je smišljeno pisan u “komadima”, bez predaha, kao proliven bes i bol koji je posredovan umnoženim narativnim instancama. Raskomadano telo, pre svega žensko, i tako rasparčano i silovano i dalje okuplja i rastura ovaj jeziv dom istorije, politike, kulture i tela koja pod tim pokrovom žive i umiru. “Otvaranje kuće Piran” za javnost, od dućana do bašte i teatra na čijim kapijama stoji natpis “KAKOFONIJA”, čitanje se razgranava i zamire, nalik pesmi “Kakofoničarki”, koju čine ženski članovi porodice Piran. “Tešku prljavštinu decenija i živo blato” u kojima su zarobljeni stanari ove “kuće”, naratorka će izgovoriti u jednom dugom kadru bez rezova, kao povraćeni sadržaj sećanja na nekoliko generacija piranske loze. Ženska linija je “veštičja” i stradalnička i snažna, za njom meštani “triput pljuju”. Muška linija je data na polju razgradnje i destrukcije, zaborava i nasilja. To su oni koji se kriju iza ogovaranja i stradaju na pomorskim putovanjima i u pečalbarskom znoju. Okosnicu knjige čine zločini, žrtve, ljubavi i zlostavljanja. Kružnica naracije i okućnica teatra se širi i sužava i žrtve postaju dželati, igrajući nova punk-kola novih zločina.

Mirjana Stošić, Beograd


Gospa ili onaj koji je ogoljen, nag. Usnio. Ko je na pravici, a ko na krivici? I koji/čiji to tas mjeri, vaga? Dok bodeži, unakrsno pohranjeni pod pragom, čekaju oslobođenje prirodnom katastrofom, zarobljeni ljudskim smaknućem – zlom!

Licem u lice ta Gospa (Gospava) i kakofonija. Njen sklad i harmonija. Milozvučje u kanonu življenja po uzusima čopora. Zakonom cijepanja krštenice, koji je iznad zakona svih, odabira ko ima pravo da traje, da je SVOJta u tvrdokornom patrijarhatu, dijagnostikovanoj teškoj bolesti. Neizlječivoj. Zakon krštenice, kojim se ovjekovječuje odobreno pripadanje, jer se uvijek mora pripadati da se ne bi otpadalo, imao bi pandana u antičkim tragedijama. I taj pir (pyr = vatra) u biti prezimena, u nomina sunt odiosa, je zajednički imenitelj, korijen potomstva kao u vatri nestalog, nemalog. Zato su ženski likovi, od „zaslijepljenošću suncem“ nosioci loše karme, pleća na kojima se sva kola i sva koplja slome; onaj usud koji tvori, patvori i sagori. Da li Piranovice, poput zlotvornih pirana, proždiru muške? Da li drugog ili ipak sebe? Otkriće vam Kakofonija: „Kakite ljudi vlastite glasove, izlazi vam kaka na usta“.

Stanka Rađenović, Budva

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt