24/09/2021
Pretraga
Emina Đelilović-Kevrić. Moj sin i ja

Emina Đelilović-Kevrić. Moj sin i ja

Moj sin i ja

Jutros smo moj sin i ja
Pravili najviši vrh na svijetu
Kockicu po kockicu
Autić po autić
On je stavio dinosaurusa na vrh
Ja sam dodala na glavu dinosaurusa
Rozu muzičku kutiju
On je rekao da je kul imati vlastiti Mont Everest
U kući
Potom je rekao da se popnemo.
Penjali smo se s Matkom preko evropskih planina
Moj sin i ja
Dinosaurus i muzička kutija u ruksaku
Imala sam samo sto maraka u džepu
Koje ću dati Matku
I strah da me neće pustiti u zemlju snova
Strah da će nas Matko baciti u provaliju
Strah da nas više neće biti
Da će me jebati pred sinom, muzičkom kutijom i dinosaurusom
Strah da ovaj vrh nije laž
Strah da su tamo svi već mrtvi
Strah da smo živi
Moj sin i ja
Muzička kutija i donosaurus.


Ruka

Posljednja ruka koju pamtim
Je ruka nekog nepoznatog čovjeka
Velika ruka koja je progutala
Izgubljenu masu
Kiša je radila samo svoj posao.
Na jeziku sam osjetila kako znaju biti prljave
Kiše vanzemaljaca
Mama, to je NLO
Gledao sam to u filmovima
Rekao je dok mi se stiskao uz farmerice
Kupljene u Trstu
Zajedno sa kilom kafe, bananama i teksas hlačama.
Sada će se otvoriti vrata i usisat će nas
Kroz svoja kiklopska usta.
Gle, mama, kako su bučni strojevi.
Samo je ta ruka prolazila među glavama
Mi smo se nekako teleportirali.
Samo ponekad ruka nepoznatog čovjeka
Pita hoćeš li me više ikada vidjeti.


Goli život

Za vrijeme proljetnih njemačkih kiša
moj sin i ja pravimo globus od kartonskih kutija
danas smo napravili jedan veliki
oblijepili smo ga kolaž papirima
i stavili na sred garsonjere u kojoj smo živjeli
Mama, gdje je tata, upitao je
Prije nego sam zalijepila posljednje
isječene boje Balkana.


Crveni panda

Moje meke tople dojke
Ljepše su od prljave pande
Baš je morala noćas da padne u lokvu blata
Zar je mama blato crveno?
Znaš, postoje i crvene kiše
Dugo se zadržavaju i smrde
Hoće li panda moći ozdraviti?
Gdje su nestale stare kiše?
Mogu li ti pomoći, mama?
Ne, kažem dok s pande sapirem
Nepotrebne ostatke života.


***

Raskomadani atomi mog dobrog muža
Nikada neće imati priliku da budu savršeni otac.
Za razliku od mene
I mojih atoma koji raskomadani ne napuštaju ovu kožu.
U našoj garsonjeri nema nijedne slike prošlog života
U stanu smo zatekli samo slike sivih jesenjih planina
Moj sin i ja smo poput hodajućih vinjeta među njima
Onaj dječak Alfonse, s tatom igra nintenda
Čujemo kako glasno govore i smiju se
A razumijemo samo to da se smiju
Mama, zašto se ljudi tako glasno smiju?
Ponestalo im je tišine.
A da im posudimo?

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt