ZAGREBOM IZ TRAMVAJA
Usred kiše svađa se dvoje:
padaju riječi strašne, grube.
Ona plače, on stišče svoje;
malo zatim – eno se ljube!?
( A cijela sapunica je odigrana
u intimi malog kišobrana,
pred teatrom kraj zelena toka
i u tren oka…)
MALA ANTOLOGIJSKA
Išao sam s nekom Slawom
Redom kina skroz do kraja
A ćirilo nas s Kurosawom
Samo sedam samuraja
Još do kraja Rashomona
Dahtali smo vrelo zimski
Stiskali se bez pardona
A ljubili strogo filmski
ZAŠTO JE POČEO TROJANSKI RAT
Imala je sve Helena:
cijelu Spartu odmalena;
stan kraj škole; balkon ruža;
stara vodnika za muža.
Sunčala se s tog balkona
jugo plava u naturi,
cijela bojna Apolona
pade zbog nje na maturi.
NAJMANJI PJESNIK NA SVIJETU
Bez hvale: ja sam najmanji pjesnik na svijetu.
Pišem sitne pjesme, tiše od zvijezda:
na dlan ženske ruke baš sve bi stale,
to laste su male ispale iz gnijezda.
I u najmanjem gradu na svijetu živim,
gdje ulica svaka tri koraka pruža:
tu poretku svjetskom silno se divim
iz kućice prazne, izbjegla puža.
P.S.
Al’ ako ih nađete moje,
po putu il’ polju – puhnute mahom! –
lijepo Vas ja molju:
ugrijte ih dlanom i oživite dahom…
