NOSIVOST KROŠANJA
Po prljavom nebu
Poput pukotina pruža se golotinja
Uspavane uvijene ruke
Obližnjeg grabrika
Možda će ubrzo proljeće
Možda će požuriti
Valjda će požuriti
Jer nebo je ove godine debelo i podbuhlo
I podmuklo blizu
A sve manje drveća da ga nosi
Bez gustog zelenila zvijezde se smiju
Jer vidljivo je odozgora sve
Neugledne neodržavane livade
Rupe u tlu gdje je pohlepa kapala i grizla
Žute bjeloočnice od jala
Jezici toliko dugi da se ovijaju
I svijaju kralježnicu
I zvijezde se smiju i sve što negdje gore ima
Sve se smije i krevelji
Valjda će ubrzo proljeće
Nitko od nas nema kapke dovoljno tvrde
Da iznese na njima nebo
ZAMJENSKI DIJELOVI
Sutra ćemo
Pod tepih pomesti pobunjene organe
Malo ih ugaziti
I praviti se da se parket
Izvitoperio od vlage
Na sistematskom pregledu
Silne ćemo šupljine ispuniti tehnikom
Da doktori slušaju
Vekericu u prsnom košu i iščuđavaju se
Kako su nam rebra dovoljno jaka
Da podnesu svu silinu udaranja
Sutra ćemo
Poći ranije u krevet
Čvrsto zatvoriti vrata spavaće sobe
Potiho se kraj kreveta rastaviti
I nadati se
Da će nas trenutno ljepilo
Još jednom sutra održati u komadu
GOMILANJE
Nosili smo jesen po gradu
Kao loš kaput
Tamo u mislima još od kraja lipnja
Kad su prezreli cvijetovi
Prosuli prve naznake slatke truleži
Po suncem izgriženoj koži
Jesen je velikodušna
Šutnjom
I maglom
Miševima
Svrakama
Bujajućim gnjevom
Tolerancija pada
Izrast raste
Bokovi se šire
Um sužava
I svake jeseni živimo tuđe dane
Tješeći se da ćemo u proljeće
S viškom kilograma
Odbaciti i predrasude
Pa ni prvo ni drugo u stvari nikad nismo ni imali
Nosili smo jesen po izlozima
Ove godine ranije nego inače
Svake godine ranije nego inače
Ako sljedeće počnemo dovoljno rano
Možda svrake ogladne do studenog
Dovoljno da pokljucaju
I sjeme onog bezrazložnog
Bujajućeg gnjeva
Pa jednu jesen provedemo napokon postojani
PRELAMANJE PORAZA
U predvečerje
Na čelo se taloži u slojevima
Širina sustezanja
Umjesto rukavica na ruke navlačimo
Crjepove kao krila
I pružamo jedra široko
Groblja brodova u mraku
Dok plovimo
Upirući u kobilicu svu snagu oklijevanja
Nesigurnost zaklonjenu iza bezidejnosti
Letimo svaku noć sve više
Možda čak sutra već poletimo
Ovako smo još
Brodolomci
Ledolomci
Krovolomci
Stjegolomci
U svakom dvorištu pripremamo lomače
Budućnost je sama sebi stijeg
U predvečerje
Otežale ruke polažemo na rogove
Krovišta su kormila
Sutra plovimo
Možda na groblje možda na nebo
Sutra slomljenost urastamo u sidreni stup
OTRESANJE TJESKOBE
Naše su ceste pune zakrpa
Jer je netko pametniji zaključio
Da se tako manje vide pukotine
A i da se ne navikavamo na bolje
Naše su glave pune zakrpa
Iznošen komad odjeće
Od razbijanja zidova i razbojnih misli
Pod kosom skrivaju se šavovi
Bešumno se spuštajući u kutove očiju
I još prema dolje
Da se ne navikavamo na bolje
Nenavikle na bolje
Ulice otresaju zabate i krovove
Mi otresamo kosu i godine i zube
Svatko gubi ono što može
Ali kad suvišno otpadne
I ramena ploča olakša
Nosit ćemo u ruksaku sunce
I cijediti ga po cesti
I zakrpe će opet ostati i šavovi u sjaju
A mi ćemo valjda biti pametniji
Hodati putanjama
Gdje sunce procvate iz pokrpanih potiljaka
Jer se ne navikavamo
