20/10/2020
Pretraga
Ivan Koprić, Akordi iz Arkadije

Ivan Koprić, Akordi iz Arkadije

TRST

Sjedimo kraj malog kanala
Koji se danju ponosno plavi
Navečer zrcali tek tamno nebo
Puno zvijezda bez strasti
Ponte Rosso je skoro prazan
Nema štandova s trapericama
Lahor je vrućinu primirio
Sparina se uvukla pod odjeću
Dok gladni čekamo večeru
Umorne nam oči sakriva sjena
Povijesne slike više ne postoje
Ostali su samo spomenici vojnicima
I ljudima bačenima u fojbe
U rupe historijskog mraka
Ljudske svireposti i ratova
Koji nisu spasili nikoga
Bio kriv ili prav život je dao
„Život damo – Trst ne damo“
Parole trebaju ostati u knjigama
Pljesnivim i starim od zaborava
Ljepota mira i bogatstvo jezika
Vodi nas u smirenje i nadu
Kako se duh fojbi neće ponoviti
Mrtvima treba mir i spokoj
Da bi parovi – baš kao i mi –
Mogli veselo večerati i razgovarati
Sasvim sigurni kad noću pođu kući
O jutru koje će im donijeti svjetlost


VJEČNO MORE

Ležim u plićaku izlažući se toplini
Slani valovi udaraju me u nago tijelo
Dok mi gorkim kapljicama aerosola
Prska širom otvorene oči koje na obzoru
Traže granicu tirkiza i duboke modrine
Opušten sam i veselim se valjanju valova
Poput zaigranog djeteta kad izaziva
Numinozne sile koje slabo poznaje
Izvijam leđa što se bolno taru o kamenje
Kojeg snagom slabosti i vječnosti
More mrvi u pijesak prolaznosti
Ispod mojih podbočenih laktova
Moje je tijelo biblijska ljuska
Nošena magičnom silinom valovita mora
Neustrašiv sam u zagrljaju bijelih krijesti
Dok duboka plava sila mora struji
Golim udovima koje pomiče lakoćom diva
Nezgrapno mi predajući božanski užitak
Kocku rajskog smirenja namijenjenu samo meni
Na obalama na kojima plavetnilo
Doseže svoj konačni fatalni poraz
Gubeći snagu u srazu sa sivilom kamena
O more moje modro, ne zastajkuj
Ne obaziri se na jecaj galebova
Na zelenilo krhkog matara u cvatu
Ni na bezbrojne čete zrikavaca
Koji gude pjesmu čežnje i odustajanja
U suhoj travi spaljenoj vrelim suncem
Zamisli, o more, da si moje srce u prsima
Oponašaj ga snagom, ritmom i smirenjem
Ne gubi radost ako želiš da živimo vječno


SJEĆANJE NA ARKADIJU

Umjesto žurbe aerodroma putniče
Odaberi hladovinu Sokol-grada
Pogledaj plodna polja Konavala
I daleko more plavetnog ruba
Zamisli pastire koji čuvaju stada
Kokodakanje jata veselih kokoši
Uz zid Kneževa dvora u Pridvorju
Svrni se na teretne lađe na obzoru
S amforama gustog maslinovog ulja
Kad ožeđaš dobrim se vinom zalij
Sokovima nara i agruma natopi nepce
Uživaj u miru konavoske Arkadije
Tu ozdrave bolesne oči i srca
Ispune se gladne duše i trbusi
Svakim bogatstvom ljudskim
Dok drijemaš uz šum izvora Ljute
Pripazi na zmaja gnjusnog
Noću što vreba iz Šipuna
Jedan je bio Ilar, pošteni pustinjak,
Prepun vjere i moći numinozne
Zmajevi se i dalje množe
Hrane se slabim ljudima
Ni sto Ilara ne bi ih moglo
Suhim morem do Mlina povesti
Savladati i na lomači spaliti


SUTRA

Mjesec opada u zadnjoj četvrti
Gordo nalijepljen nad Rijekom
Do čijeg svjetlucavog obalnog polumjeseca
U dubokom mračnom snu
Leži i pišti široki Posejdon
Koji je večeras popio
Sve plavo more koje volim
Sjedim na terasi uz oskudnu svjetlost
Da ne uplašim zrikavce
Koji se uporno trljaju
Sporom stridulacijom ljubavi
Zadovoljni kao zbor preglasnih maca
Na pozornici tame
I nejasnih nagovještaja
Nevino se već nudi rana jesen
S noćima hladnjikavo-sivim
Zračenje ljetne vreline
Posustaje krajem kolovoza
Plodovi se spremaju zreti
Lišće šušti strahom od pada
Hladne su mi ruke i koljena
Grijem ih lošim vinom
Prigrlivši čašu kao ženu
Koji put zalaje pas u daljini
Bojeći se sjena i zmija
Ptice toplo spavaju
Zagnjurivši glave pod krila
Nedalekom je cestom lijeno prošao
Zadnji pospani autobus
Vijugajući obodom Učke
Dok mu vozač sniva mekoću
Kreveta ili ljubavnice, svejedno
I odlazi u san veći od svih nas
Smirenje i pomisao na jutro
Kad će ptice zapjevati
Milozvučnu opernu ariju buđenja
Nadmeni pijetao u susjedstvu
Oficijelno najaviti novi dan
Zrikavci iscrpljeni zaspati
Poslije uspješne ljubavne noći
Psi pridrijemati zadovoljni
Što se Posejdon ipak povukao
Mjesec će od umora problijedjeti
Predajući dužnost suncu
Koje će se crveno roditi
I sa smiješkom pogledati
Svoj dugi odraz u plavom moru
Vjetar što čitavu noć struji
Po obroncima, s Vojaka
Naći će mir u jutarnjim valovima
U zjenicama prvog pogleda
Otvorit ću oči ujutro
Pomisliti na privrženost ptice i planine
Vjekovnu sklonost mora kamenu
Toplinu ptičjeg krila i ženskog zagrljaja
Bude li mi dano, a želim,
Put ću nastaviti sutra, rano
Kad tmaste noćne brige
Zamijene jutarnje zrake
Uzdanja u sebe i novi dan


MJESEČINA U ZALJEVU

Mjeseče, na jarbolu te nosim
Prikovao sam te kao dukat
Na grudi koje hrane noć

Nema mornara ni duhova
Ponestalo je ribica i vina
Sve su riječi mukom dogorjele

Tek brod sam koji pluta
Nemoćan snovima ploviti
Nespreman u noć potonuti

Mjeseče, da si sunce vrelo
Mogao bi mi užad spaliti
Ruke mi zavezane otpustiti

Zlato tvoje mjesečine opsjena je
Hladan si i nemoćan baš kao i ja
Tek su tvoje boje za nijansu bolje


LELUJANJE MODROG ZMAJA

Sjedim uz veliki otvoreni prozor
S pogledom na zeleni pojas šume
Nad kojim se dvije pole plavetnila
Stječu u lebdećoj liniji horizonta.

Rojevi aerosola plešu nježni balet u izmaglici,
Zrnate impresije spajaju se u melodiju proljeća.

Krijeste valova mrmore pianissimo possibile
A pod vunenastim grudama bijelih oblaka
Otoci sjede kao starci, pridržavajući nebo,
Hladeći trombotične vene u modrini mora.

U donjem lijevom kutu male jedrilice
Mjere površinu popodnevnog drijema
Dok zelenu borduru nedovršene slike
Razdiru zvukovi motora i gradski mirisi.

U uskoj brazdi dvaju otoka teretni brod
Umorno sanja mir luke u koju uplovljava
Pun šarenih kontejnera s robom iz Azije
I mornara koji mjerkaju nove obale.

Prepuštam se melankoličnoj igri asocijacija
Želeći odrediti frekvenciju razmjene
Životnih oblika razmještenih u slici
Okupanoj bojama, mirisima i zvukovima.

Nad podsvjesnom emisijom nevažnih detalja
Dok se večer sporo primiče zoni ugode
Osvijestim da nakon tajanstvene sjene noći
Neki životi jutro neće dočekati neokrnjeni.

Tješim se da pritom nema straha ni tjeskobe
U toj slici punoj plošnih mirisa i krhkih boja
Potisnutih misli i sasvim blagih stremljenja
Zauzetosti ruku i mitski prozračne kreposti.

Brašno tiho sipi u srazu vjetra i vjetrenjača
Dok Modri azijski zmaj pleše po obodu svijesti
A zrcala odražavaju njegovo lelujavo tijelo
Emocije se ulijevaju u uredno složene staklenke.

Djeca hitro zapisuju note večernjeg moteta
A Sutra, Sutra se utapa kao gorki stolisnik
U nijansama plavetnog sjaja akvamarina
koji me uvlači u galaksiju sporih krijesnica.


MILODUH

Smije li se pisati o tuzi,
Onoj u kasni sat, kad sam
Prebireš neugodne misli
Umjesto zrna krunice?

  • Piši što hoćeš, ali ne davi
    Nas, čitatelje u zavjetrini
    Tvojeg mrežnog profila.

Smije li se pisati o muzici,
Koju slušaš u trenucima
Kad ptice više ne pjevaju
A leptiri šćućureni spavaju?

  • Piši što hoćeš, ali ne traži
    Potvrdu nas, sudaca tvojeg
    Neimenovanog žirija.

Sve su tuge jednake
I svi su stihovi o njoj
Tisuću puta zapisani.

Loši pjesnici žive
U katakombama
Samosažaljenja
Bez perspektive.

Dobri pjesnici usnu
San i pišu pjesme
Nevidljivom tintom
Na bijelom oblaku.

  • Zar nikad nisi vidio kako
    Cvjetovi miloduha šutke
    Pod lijenim bijelim oblacima
    Bez tuge, stihova i muzike
    Opušteno i umirujuće
    Daju i med i eterično ulje
    Prepušteni ljetnoj žezi
    Na oskudnom tlu?

MEDITERANSKA KUHINJA

Kad se jutrom vratim kući
S lovranske male tržnice
Kuham mediteranski rižoto
U našoj crvenoj kuhinji.

Očistim sipice i kozice
Skuham velike škampe
Dinstam luk i papriku
Dodam mrkvu i rajčicu.

U povrće dodajem redom
Finu rižu, sipice i kozice
Meso škampa iz repa i kliješta
Malo patlidžana i začina.

Sve to vrtim, miješam i pazim
U svemirskim koordinatama
Ustrajne rotacije i revolucije
Po emajliranoj ekliptici lonca.

Zalijevam vodom i božjim vinom
Dodajem ljuto maslinovo uje i sol
Papar i još par tajnih sastojaka
Kao svaki dobar kuhar i vrač.

Kad poslužim gledam joj lice
Usredotočeno na okus
Uhvaćen vrhom jezika;
Mali titraji odaju dojmove.

Ona se mirno okrene k meni
Proguta, pohvali jelo i osmjehne:

  • Izvrsno jelo, kuhao si ga s dušom.
    Ali one smokve u vrtu su dar s neba.

Usporedba jela s rajskim voćem
Usreći me i podsjeti na smokvin list
Koji donosi požudu, strast i slast
Pa zaključim: moram još vježbati.


JEDRO

Da mi je ljuska s jedrom
Kojom bih mogao
Život blijed si oploviti

Jarbol i jedro čvrsto
More blagotvorno
I nebo milostivo

Pokoja ribica na žaru
I žmul vode kristalne
Na obali u zaklonu

Pod starom črnikom
U tihoj zavjetrini
Na blagoj mjesečini

I pogled tvoj, draga
Koji me toplinom čuva
I od samog vraga


RANORANIOCI

Idilična jesenja svitanja
Izlasci sunca nad morem
Objava novog toplog dana
Punog smokava i grožđa
Uz ljuljanje zelenih maslina
Otkrivaju umornog radnika
U staroj Škodi Favorit
Koja teško kašlje uzbrdo
Smetlara koji gipko ubacuje
Vreće s plastikom i papirom
Pa prazni tamne kante smeća
Dok pospani komunalni vozač
Snatri o boljem životu
Bez kredita
Bez bolesti
Bez plijesni
Bez smrada
Zapitaš li se i ti
Hoće li njih trojica
Njihove žene i djeca
Umorne majke i očevi
Predvečer bezbrižno uživati
U ljepoti zalaska sunca
Nad toplim morem


ČETIRI PTIČJA DRUGA

Četiri su galeba
Zaustavljena u slici
Bez znanja i privole

Slikom se ne šire
Mirisi smokvi i mora
Ni zvukovi smijeha

Ne vidi se na njoj dubina oka
Koje u pticama vidi slobodu
I ljepotu koje njima nisu važne

Galebove ne zanimaju
Umirujuća boja pozadine
Ni broj piksela na ekranu

I trenutni odmor na stijeni
I elegantni let nad morem
Njima su tek odraz poriva

Nemaju svijest o nebu
Slanosti i dubini mora
Ribama i samima sebi

Ne osjećajući ljubav ni ljubomoru
Zalete se u more čim spaze ribu
Uhvate ju oštrim kljunom i proždru

Bez krika i glasne vriske
Kojom ponekad tjeraju
Svoje gladne drugove


GALEBOVI HODAJU NATRAŠKE

Kad poslije vrućeg dana
Padne kiša o ponoći
Pomisliš da je moguće
Promijeniti svijet nabolje.
Onda se probudiš ukočen
Galebovi hodaju natraške
More se tvrdo valja u vali
Bura ti uzima punu mjeru.
Siva mačka prolazi stranom
Stepenice su rodile pijesak
Nisi to ti, nepomičan i plav
To je stara, uspavana žeđ.
Uzmi otpalo pero suncu
Umoči odijelo u svježini jutra
Pozdravi hladne boje na staklu
I bježi, nestani s prvim mislima.


TAKMIČENJE POSEJDONA I ATENE 

Ne treba vjerovati moru koje miruje
Ni kamenoj obali koja ga mirno kroti
Njihovi su računi zamršeni i dugi
Poput izračuna balističkih jednadžbi

Danju se more zaljubljeno mreška
Ogleda u nebu svemirskog odraza
Igra s djecom i ljuskama čamaca
Zaigrano baca za loptom i konopom

Kamena se obala moru tiho smješka
Zagonetno mu se prostire na pogled
Nudeći obline i pukotine, bez srama
Hladno, ravnodušno, gledajući sunce

U noći se mrkloj more k obali penje
Udara u nju muklo, razlijevajući snagu
Val dobacuje visoko, do drveta maslina
Koja poput nogu plodnih iz kamena rastu

Zapjeni se more tijekom burne igre
Prelijeva se obilno preko oblih stijena
Pjeni u krijestama koje obali prinosi
Kao žrtvu za sve grijehe svoje radosti

Spokojne zvijezde su žrtvovanju svjedoci
Nijemi i posvećeni kao i svi ostali akteri
Ove Igre vječne, ljubavi i smrti u stijeni
Na obalama mora toplog Mediterana

Kameni žal će u zoru želju mora ohladiti
Ono će se povući u tamne pećine dubina
Umorit će se Posejdon od žestoke strasti
A duž obale snova Atenine masline će rasti


POSEJDONOV UŽITAK

Val se diže direktno do mjeseca
Nemoguće je postalo moguće
Posejdon u orgazmičkom grču
Naskakuje na uzbibanu Amfitritu.

Kraj prirode ljudi nisu potrebni
Osim kao svjedoci nastajanja
I imenovanja bogova.

booke.hr

Na portalu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku, kolumnu i zanimljivosti iz svijeta knjige naši će gosti odgovarati na katkad uvrnuta, neobična i politički nekorektna pitanja. Izbjegavat ćemo standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.