19/02/2025
Pretraga
Ivan Koprić, Hlađenje krvi & lomljenje kičme

Ivan Koprić, Hlađenje krvi & lomljenje kičme

Imao sam tri mjeseca i osam dana kad su u Kansasu 14. travnja 1965. smaknuti vješanjem 33-godišnji Richard (Dick) Eugene Hickock i 36-godišnji Perry Edward Smith. Nisam imao pojma o njima i zasigurno su me tog proljeća više zanimale moje vlastite egzistencijalne potrebe nego kazneno pravo, SAD, okrutna ubojstva i podjednako okrutna izvršenja smrtnih kazni.
Kad sam navršio godinu i 11 dana, 17. siječnja 1966. objavljen je roman Trumana Capotea “In Cold Blood”. Roman objavljuje i Prosvjeta iz Zagreba u prijevodu Branka Bucala pod naslovom “Hladnokrvno ubojstvo” 1973. Ja sam ga čitao tek puno kasnije, a kod kuće imam izdanje iz 2004.
Dick i Perry su 15. studenoga 1959. okrutno i bez razloga ubili četvero članova farmerske obitelji Herberta Williama Cluttera u malom mjestu Holcomb u Kansasu domogavši se plijena od manje od 50 dolara. Osim Herba (48), ubijeni su njegova žena Bonnie Mae Fox Clutter (45), njihova kćer Nancy Mae (16) i sin Kenyon Neal (15).
Nekoliko tjedana prije nego što su Dick i Perry uhapšeni Capote je došao u mjesto i proveo prikupljanje podataka za svoju knjigu. Dugo je radio na romanu. Nakon šest godina rada knjigu je objavio 1966. Roman je bio vrlo uspješan, čini mi se da je drugi najpopularniji kriminalistički roman svih vremena. Riječ je o nefikcijskoj prozi, realističnom štivu koje, međutim, plijeni pripovjedačkim majstorstvom, mnoštvom detalja i uzbudljivom fabulom. Nakon instant uspjeha Capote je organizirao veliki tulum u New Yorku.
Da se ne bavim disciplinom kojom se bavim, možda bih se bavio kaznenim pravom. Napokon, za rad o psihologiji žrtvi kaznenih djela dobio sam rektorovu nagradu 1985. Temeljno pitanje koje se meni postavilo za vrijeme čitanja “Hladnokrvnog ubojstva” nije o ubojstvu samom. Ono je odvratno i doista bolesno izvršeno. Nije ni o izvršenju kazne, koje je podjednako bolesna osveta, groznim vješanjem, poretka i zajednice prema počiniteljima ubojstava. Nije ni o žrtvama, prema kojima ne mogu izraziti dovoljno suosjećanje i sućut. Našli su se na putu dvojici zakinutih nasilnih i bezobzirnih, nemilosrdnih i pomalo poremećenih čudaka.
Temeljno pitanje koje me muči, premda mi je poprilično jasno kako to ide, jest o putovanju, našem životnom putu, uvjetovanosti toga puta okolnostima u obitelji, društvu, zemlji i vremenu u kojem živimo. Ova dvojica nisu rođena pod sretnom zvijezdom pa su morala umrijeti nakon kratkog i nesretnog života. Je li osuda bila pravedna? Kako se uzme. Iz perspektive tadašnjeg poretka i mentaliteta ljudi u sredini u kojoj su suđeni i smaknuti vjerojatno da. Iz perspektive nekoga tko je pravo studirao u sasvim drugačijim okolnostima zapravo ipak ne.
Resocijalizacija a ne osveta smatra se prevladavajućom svrhom kažnjavanja. Nitko se ne rađa kao zločinac. U biti, kad su se rodili Dick i Perry su bili bebe koje su kao i ja bili zaokupljeni potrebom za dodirom, nježnošću, toplinom i majčinim mlijekom. Dijete nauči hodati, uči o svijetu kojeg vidi oko sebe, razvija se, odgajaju ga na neki određeni način svi, i roditelji, i zajednica, i društvo. Iz približno istih okolnosti ne ispadnu svi jednaki jer sve glave i srca ne reagiraju jednako na vanjske okolnosti. Ali toliko je toga različito u svakoj obitelji, u svakoj školi, u svakoj lokalnoj zajednici. Kad izvana možda i izgleda isto, zapravo nikad nije isto. Isti učitelj nekoga simpatizira, a drugoga ne, ponekad i nesvjesno praveći razliku. A male su duše osjetljivije od najosjetljivijih vaga i osjećaju svaku malu nepravdu kao golemi val mržnje koja im lako može toplinu vlastita srca ohladiti ispod točke ledišta. Svakim daljnjim nepravednim potezom rizik da postanu hladnokrvni, s prevladavajućih standarda čudni, pa i poremećeni sve je veći. Neki hladnoću iskoriste za promjene, za otpor, za učenje, za neku društveno prihvatljivu svrhu, neki to ne mogu pa otkližu ravno – u hladnokrvno ubojstvo i na vješala. Kao Dick i Perry.
Iz ovakvih romana, čak i lakše nego iz predavanja profesora Franje Bačića, naučiš da društvene okolnosti značajno uvjetuju stanje kriminaliteta i da s mnogih točaka promatranja društvo treba osjećati obavezu poduzeti sve da se ljudi ne nađu u riziku počinjenja kriminalnih djela, a ako ih počine da im pomogne vratiti se natrag među korisne ljude. Osveta ne koristi nikome, a kriminalitet više sudi nama koji se nismo dovoljno borili za najslabije među nama nego što bismo mi trebali s nekakvog pijedestala poštenja i pravednosti suditi ljudima na koje mnogi urlaju u pravedničkom bijesu, vođeni strašću za osvetom, zaboravljajući onu o brvnu u svom oku.
Nadam se da Capote, na velikoj zabavi u New Yorku, slaveći uspjeh svojeg romana, kojem se i dalje divim, nije bio ometan trunkama misli sličnima ovakvima kakve je njegov roman pobudio u meni.

Written by
Ivan Koprić

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt