20/05/2024
Pretraga
Ivan Koprić. Na tvom Ramenu

Ivan Koprić. Na tvom Ramenu

ONO

Ono je napisano
I tebi poslano

Gdje objaviti
Ponekad se pitam
Sve te riječi
Sve te slike
Sve te mirise
Koji se propetljavaju
Kroz zastore sjete
Ozvučene paravane
Moždane pregrade
Plućne alveole

Ono je napisano
I tebi poslano
S namjerom da pročitaš
Sažvačeš
Ispljuneš
Uzdahneš
Plačeš

Sutra je novi dan
Gdje to objaviti
Ako nas noćas
Nevrijeme razdvoji
Smrt topla spoji
Svjetlost zaboravi


PRSTOHVAT PRIJESNOG MESA

Koliko je dovoljno knjiga
Riječi
Imena
Cesta
Kojima bismo izrekli ljutnje

Koliko je dovoljno beznađa
Besmisla
Besanice
Besvjestice
Kojima bismo otupili želje

Koliko je dovoljno šutnje
Sažimanja
Istiskivanja
Urušavanja
Kojima bismo potisnuli pouzdanja

Koliko je dovoljno
Koliko je previše
Koja je mjera
Pomirenja


ČAŠA VINA PRIJE I POSLIJE RUČKA

Pogled na vino zamrznuo ti se
Kao slika na starom televizoru
Sve prirodne klice
Sve boje podmorja
Svi mirisi smokava
Iz čaše su plovili
Ravno u tvoje lice
Oči
Nos
Pluća

Nisi me vidio
Ni želio

Pozelenio si
Orosio se kao trava
Prosvijetlio sitnim dugama
Vidjevši oca svoga s druge strane
Vinskog svijeta

Nasmiješio se
Tajnovito
Radosno

Poslije višesatne vinske seanse
Upitao te
Vidiš li me
Vidim
Dobro te vidim
I razumijem te

Želio si putovanja
Uzbudljive kolodvore
Aerodrome žamora
Krevete hladnog smirenja
Iza hladnih hotelskih stakala
U zemljama čija si imena zaboravio
Iza etikete
Koju si redovito strgnuo
Grubim radničkim prstima

Ako dugo gledaš u vino
Ono ti zakrili pogled
Osuši strahove
Pokaže svjetove
Na rubu sna
Utočišta
Na rubu svijesti
Veselja
Na rubu života

Kad popiješ vino
Sve nestane
Opsjednutost daljinama
Prizivanje povratka
I veseli zuj harmonije

Ostane tek neprolazna tjeskoba
I želja za brzim raspršenjem
U varljivom mirisu kose

Stari moj
Uvijek imaj vina pred sobom


STAZA STOLAR SARAJEVO

Dok se sumorna sjena sutona rasteže
Sedam sestrica sjedi mi na dvanaesniku
Naslijedile su sedmerostruki putopis
Sedmerostruki aksl i
Sedmerostruku S stazu

Snovi i sanje sapliću mi spužvasti spol
Srce mi slika samodopadnu sinkopu

Na stepenastom slapu svjetlosti
Na skliskim stubama
Sebi stremim
Stolar sam
Strašljiv
Sam

Sustižu me slane suze
U staklenim posudama skladištene

Svevišnji se spušta po stalaktitima
Sjedne i sluša sinkrono
Sportsko samosažalijevanje
Stolara i usputnih sova

Staza mi je suhom bolju posoljena
Sitnim pijeskom zaslađena
Snijegom osjenčana
Osojem trasirana

Stat ću na sivi segway
Svevišnjeg se sjetiti
Sebe zasjeniti
Stolara spasiti

Sjurit ću se stazom
Osvojit ću Seattle i Sečuan
Santiago Sydney Singapore
Stockholm Sevastopolj Sarajevo
Sućuraj Selkovac Sračinec

Stazom svojom uvijek lijevo
Staza stolar Sarajevo


IZVJEŠTAJ O ZAVRŠENOM SEDMOM RAZREDU

Upoznali smo se po vertikali
U kutovima
Po horizontali
U polukružnicama
Na stepenicama piramida
U vrhovima stožaca

Napunili smo si glave
Kandže
Pluća
Ruke
Oči

Slagali smo raznobojne kockice
Dodavali šarene špekule
I sitno sjeckane komade kože

Cijedili smo naranče
Limfne čvorove
Znoj
Luk

Udisali smo se ispod slapova
Sklanjali u mahovinu
Razmicali okolo stabala
Saginjali do gljiva
Rasli u mukama

Pleli smo se u tople rukavice
Nazuvali se u staru obuću
Uvlačili u ispranu odjeću
Sjedili pod pokrivačem
Do jutra

Levitirali smo na meteorskom kamenju
Sadili sol i namještali zube
Da lakše propuste sunce

Trljali smo si vjeđe feferonima
Poglede smo sjeckali za začin
Jelima u koje smo se ukuhavali
S puno zadnjih uzdisaja
Vlažili smo se
Grizli

Dopisivali smo se
Računali na kvadrat i kubik
Letjeli s mnoštvom nepoznanica
Oko bolnih koljena
Potpisivali smo se
S tri samo nama poznate
Koordinatne točke
Reljefne točke
Mirisne točke

S tri velike točke
S tri pjegave točke
S tri točke
Na kraju rečenice


UMOR NA MOZGU

U snu sam zadavila lava
Napao te iskočivši iz šumarka

Da ga nisam smrtno ukrotila
Razderao bi ti prsa kandžama
Srce i jetra bi ti pregrizao
A aorte očnjacima iščupao

Zgrabila sam ga rukama
Pritiskala i histerično pjevala
U oči sam mu pljunula
Riknuo je pa krkljao
Na kraju je samo tiho
Poluglasno šištao i šumorio
Kao – kojeg su
Motornom pilom srušili

Sve sam tiše pjevala

Plakala sam opčinjena svojom snagom
I molila se bogovima šume i livade

Odvukla sam mrtvog lava
Do potoka i ugledala svoje
Izbezumljeno lice

Ti si ležao u vodi do mojeg odraza
Spašen si se iz potoka smiješio

Moja je glava rasla
Obrasla grivom
I šištala
Šuštala
Šumorila
Nagnječena umorom
Na pospanom mozgu


NOKTURNO

Pala je kiša
Isprala cestu za Lovransku Dragu
Natopila učkarske lehe
Na kojima se crvena zemlja
Od suše bila raspukla
Kao automobilsko staklo u sudaru

S hladnim je vjetrom
Završilo ljeto

Ribari se žure
Zaposjesti zaljev ribaricama
Čije nas nepomične oči
Hipnotički uvlače u tamu

Ujutro će srdele i inčuni
Brzo naći put do tava

Započeli smo pripreme za jesen
Sjedimo na terasi
Jedemo zadnje smokve
Gledamo svjetlucavi odraz Rijeke u moru
Drhtimo od hladnoće
Od laveža sivih sjena
Od nagovještaja zime
Tijekom koje rat neće stati
Pandemija će se nastaviti
I baš sve će poskupjeti
Osim života

Naš nas pas gleda sjetne
S neskrivenom toplinom
Njegov život smo mi
I poneki kukac
Kojeg ulovi hitrim pokretom
Bijele šape u mraku
I s tekom pojede

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt