03/12/2023
Pretraga
Ivanka Blažević Kiš. Tri pjesme

Ivanka Blažević Kiš. Tri pjesme

Dnevna doza nježnosti

Na šanku grijemo pogled, zimsku kožu.
Smijemo se sličicama.
Graviramo prehlađene misli.
Kao da nisu ogromni problemi ispod šanka.
Namigujemo likovima u ogledalu.
Pružaju riječi poput čarobnih zvečki.
Zveckaju hipnotičke kovanice, zagasiti odgovori.
Toči se popodne, besramno, lagano.
Kao da nije borba u zraku,
kao da ne čiste politiku ispod noktiju.
Previše glasova kljuca usijano vrijeme.

Na šanku prosipamo krznene poglede.
Lijepimo lažne etikete na naborana čela.
Rastežemo razgovor o bivšoj rokerici
s frizurom Marge Simpson.
Cvili joj pundža dok ispija piće.
Imaš smiješne pokrete kad govoriš o fikciji
i gladiš bradu poput Tagorea.
Vidim ti uskličnike u glavi.
Ugrijanom jagodicom mi dotičeš madež
(naslijeđenu točku mojih pretkinja).
Opet se smijemo, pušteni s fantomskih lanaca.
Smijemo se pelikanovim kljunovima
na vakumiranom ekranu.
Divimo se.
Kako su mirni, kako se nježno dodiruju.


Neki su zaljubljeni u neostvarivo

(Govorili su: I ljepota iscrpljuje!)

Ogledam se, poput zasićene strankinje,
zaokupljena nemirnim odrazom u rijeci.
Pliva Galina punđa
(koju je volio umjetnik).
Ili je to riječna trava?
Istražujem unutarnu panoramu ljubavnika?
Grudi mi bujaju u prostor,
vrte se kao izgubljene antene.

Od svih mogućih svjetova,
izabirem ovo usko okrznuće,
s malo svjetla i s malo glagola preko usana.
Ne gledam na sat za godine.
Ne mogu se otrgnuti ljubomori na
Galinu obožavanu siluetu.
Bilo bi dovoljno napustiti odanost
i otisnuti se čamcem do slikarskoh predjela.
Ali, prekasno je.
Već imam pola mraka na bokovima.

Neki se zaljubljeni u neostvarivo
(skoro kao pogrbljeni ritual)!
I ja sam (do koljena u dualizmu)
zaljubljena u neostvarivo.
Kriv je tanatos, kriv je eros, umjetnost,
krive su knjige i eho nedokučiva gonga.

Slažem biserne trenutke na
zasvođenu opnu oka,
a onda ih šaljem na planinske jezike
(koji se tek rađaju),
po nadrealna krila.
I tako u krug, sve dok se ne zavrte
tako brzo i ne postanu pulsirajuća točka
na vrhu vala neostvarene ljepote.


Kraljica

Noćas sam zaboravila Uskrs u vazi,
zeca u trikou, ćelavo jaje.
Nisam čula mjesec.
Noćas sam (nehotice) bila slijepa misao.
Tko mi je doturio ogledalo?
I bez njega sam posuđena karikatura.
Boli me srednji prst i izrasla mi je frulica ispod srca i
izraslo mi je riblje oko, podivljala evolucija.

Noćas sam zaboravila žeđ, coca-colu, ugašeni rt,
mladu istinu, coprnicu na dimnjaku.
I Jučer sam zametnula negdje.
Ne mogu se sjetiti o čemu se radi (a bilo je bitno).
Znam da me Jučer uznemirilo, rastezalo,
pokraj napukle tišine mačjeg krzna.
Danima ću misliti o tome, navirat će, mislila sam,
orobit će nutrinu (dobro, dobro, živa sam)!
Ali, živa uzidana, ništa više ne znam, kao da se nije ni dogodilo.
A dogodilo se u gipsanoj kuhinji.
Prsti su mi zvonili nad ljubavnim putopisima,
sat na pećnici je stao, ispadali tanjuri (hop, hop!)
i miješano meso na op-art pločice,
curila sedefasta krv sa zida, iz očiju pretkinje,
lile su mi suze, plavije od mora,
mijenjale smjer u pravcu Grenlanda.
Brisala sam tijelo živom spužvom, ribala središte,
neuništivu košticu, bojeći se plastičnih odgovora.
Duboko disala u mrklom mraku,
nad light obećanjima u tromim ružama.
Netko je puštao vezene pojaseve u dubinu memorije i vikao:
Veži je, veži je!
(netko je noćas sludio pijetla!)
Sve se brzo rasplinulo (hop,hop!).
Noćas sam zaboravila uskrsnuti, voljeti.
Noćas sam, bez čitkih odgovora,
zaboravila biti kraljica.

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt