06/02/2023
Pretraga
Katarina Sarić. Izbor iz zbirke pjesama Globus Hystericus

Katarina Sarić. Izbor iz zbirke pjesama Globus Hystericus

MAZGA

Možda jednom
kad budeš strugala zakorjela stopala od potucanja
i kad ti koža bude od spečenice zemlje tvrđa

Možda ćeš priznati da si me voljela
mazgo jedna divlja
s mesinga rđa
prije bi otpala

Jednom
kad budeš ispirala rožnjače na bistrom izvoru
Možda se prisjetiš kako sam te srkao
kao supu u tanjiru
natopljenu sredinom hljeba
lizao ti suzu svaku pio
meku kao svilu

Uvijao te u zavežljaj
prstima mapu po leđima
crtao ti puta do kućice na ostrvu blaga
Ti Arijadna i moja ruka blaga
i malo baštice za okopa
crvena konca za srećan kraj
do granice
s ostatkom svijeta ukopa
ma i velika potopa
samo da smo skupa

Moja mazgo tvrdoglava
stranputice
sam prao ti iz krvi
ko posljednji a ko prvi
ispirao grumenje iz žive vode
na sam pomen slobode
i tvoga ritanja u trbuh padao pa ustajao
nadao
se
za stol, sol i kruh
za doček
ne osvitao

Kako sam te u krilu njihao
kopčao i hranio
Svako si mi korito prevrnula
u potrazi za dnom
i dokazom
čije je starije i čije prvo
ab ovo

Možda će ti se
kad zazvečiš kao tikva šuplja
učiniti da opet čuješ moje riječi
kom pametnija a kome gluplja
retorička pitanja i drobljenja
bila su ti važnija
mazgo moja nedokazana

– Čuješ li ih?

Kako ih opet krckaš drobilicom da čorbu zapržiš
dodaš i ono crno ispod nokata
i pepela
i još po koju dlaku iz jajeta

-Jesi li makar sad srećna?

Možda jednom
kad te izdaju hirovi
izbace na obalu virovi
budeš zastala
mazgo moja besamarna
kopita povila i rane zavidala
pa se prisjetila
kako si me jednom voljela
priznala

Ako ti je prsta obraza
preostalo
Moja mazgo


VIDIMO SE

Bio si pravi majstor u pakovanju stvari
Ničeg previše emocija najmanje
(Nećemo sad tugu)
Pratio me onog posljednjeg jutra do trebinjske rampe
I mahnuo kratko
,,Vidimo se”

Nisam stigla da obučem svečanu haljinu
(Moj manirizam mimetičkog suviška te živcira)
Nisam iz tvoje košulje ni izlazila
Minimalizam je novi stil budućnosti
Dobro pamtim riječi kojima si otvorio onu izložbu u Novom
Očima koje su svukle moju štrčeću baroknu kombinaciju
Svedi se kitnjasta moja
Od ukrasa ti samo ja trebam
Na to tijelo biće dovoljna samo košulja
Moja u naredno jutro

Ta nedjelja čišćenja ostaje zapečaćena u arhivi
Mojih pretumbanih sjećanja
U kojima mi zavodiš strogi red
Prevodiš moj haotični nered kojim pravdam neku svoju tobožnju kreativnost
Kao prevodilac iz nebića u biće
Ništavila u sveopštost
Svoje pojavnosti
,,Vidimo se”

Vidim te svuda od tada
Čitav svijet postaje izložbeni prostor
Kostur preko kojeg je razapeta tvoja slika
Ram preko kojeg su okačene moje kitnjaste kreacije
U minimalizmu sređenih sjećanja
Tvoja laka fraza koja ne ostavlja prostor za pakovanje bola rastanka
,,Vidimo se”

Drži me za riječ
Drži me za red
Drži me za naredni susret

I dok se ponovo tumbam u kršu trebinjskog autobusa
Minimalistički svedena i spakovana ovog puta
Do grla zakopčanih emocija
Sa knedlom u grlu
Držeći se samo još za onu tvoju laku frazu
Težinu obećanja pred kojom zabranjujem sebi da se skršim

,,Vidimo se”

Mucam pred vratima tvoje novljanske galerije
(iz koje dopire smijeh i neko lako ćaskanje)
I dok teža od teže gravitacije u zemlju propadam
Pa rekao si da se vidimo
Otkud ti kitnjasta?
(ali ne više moja)
Odgovaraš:

To je samo fraza
To se samo tako kaže

,,Vidimo se”


NEOKAPITALISTIČKA PJESMA

Fleka u predsoblju tvog novog apartmana
koja te oduvijek užasno nervira
poprima groteskne oblike
(prošlog proljeća izlio se moleraj)
Uvijek si gledao da ušparaš preko grbače jeftine radne snage
fizikalaca sa tržnice
(a u javnosti se zalagao za komunističke principe)
Zurim
u njene konture
odsutno
Curim
po pločicama skupa sa tom flekom
Fleka i ja smo zapravo jedno
dvoglavo groteskno biće
kapital i njegov manifest
zaglavljeni u predsoblju tvog apartmana
(dalje ne smijemo)

-isprljaćemo ti ukrasni parket od hrastovine

Čekamo
da se razduva
frka ispred tv-a
završnog teniskog meča
pa da se poigraš i sa našim glavama
da odgledaš najnovije vijesti
aktuelna dešavanja u svijetu
Oduvijek si bio protiv ubistva muva
modernih izrabljivača
usisivača
Dobrica
univerzalnog lica

-intimno i lično tebe je nedostojno

I dok mi elaboriraš Tolstojevu nenasilnu politiku
tu u ovom istom hodniku
po ko zna koji put
citiraš Gandija
provučenog kroz Kantovu ideju vječnog mira
čuje se povlačenje vode
I dok se slivam
niz pločice
konstatuješ da je i keramika loše urađena
da nema slobodan pad niz odvod

Ja ću to srediti gravitaciono
očas posla
oblinama otopljenim wc plastikom
gimnastikom
koju izvodim
(kad patetično ne slinim)
jedinom redovnom
al’ skloniću se
napokon u stranu
(samo veš da prostrem)
ja jedna
lična i nevažna
Petom amandmanu
i filosofiji eklekticizma

Ti ostaćeš pacifista i flegman
fin

-Ni mrava nećeš zgaziti
uzoran muž i domaćin


VAS TROJICU

za svetu Trojicu
kao malo – na dlanu vodicu
kao oka zjenicu
čuvam.

U ime oca i sina i svetoga duha
U ime kćeri dopisane, nepismene
u pola ženske glave ove vam jadnice, za temelj žrtve paljenice
krsti se
jedna žena, razdijeljena
na vas trojicu ravnopravnih snaga –
Junaci!
neka su vam vazda podignuti barjaci
na tri stuba za kuću davno razoranu
kao brazdu po kojoj niče sjeme vašeg prekora i prezira –

Nikad vam ništa ne valja.

Da ima žene i kuće bi bilo!
E vuci gorski, šakali moji
da kuća što valja i vuci bi je imali!

Čuvam vas kao knedle u grlu, globus hysterikus
suvi kašalj za bronhije zalijepljen, za ove grudi kokošije
kao tihu smrt, unutrašnje krvarenje.
Trozupca ugriz srcoliki
moja tri gospodara.

Tri kolca zabodena!

Svaki svoju zastavu raširio.
Svaki svoju teritoriju zapišao.
Na ovu ničiju zemlju. Na ovu tuđu večeru. Na ovu guju nevjeru.

Vas tri kraljevska sina
i najmlađi kraljević, majčin sin, po ugledu na đeda i oca
Tri metka – tri hica
Prvo pa muško!
Da se zna ko kosi a ko vodu nosi.
E božija ti vjera
On me je najjače za srce ujeo, za pupak, za dojku s kojom se igrao
treći hitac nije promašio.

Moja tri za sreću
za Njegoša,
Andrića i Lalića
Snahu Anđeliju i njenu so na rane posijanu i korbač svijen oko struka
Nedu trudnu, zaklanu
Aniku ,,Osevapio bi se ko bi me ubio“

-U svakoj ženi čuči đavo
treba ga ubiti batinama ili rađanjem pa ako i to ne pomogne treba ubiti i ženu –Vas tri zaštitnika, osvetnika, ratnika
jebali ste mi majku!
i za majku i sestru i one od tetaka i strina, zaove i zaovice, jetrve i jetrvice
Ovo pola ženske glave za sve nas kao jednu cijelu:
onu žensku tamo joj – ne osvitala!

Jedna glava devet jezika – s’ kamenom ih svezala!

Vas tri kao tri cvijeta nikla iz pepela
čuvam ja, u temelj uzidana
Gojkovica.

Tri kamena: oca
na jeziku, muža
na srcu
i na pupku sina.

Tri za tri stuba žene na kojoj počiva kuća –
Neka vam je vječna!

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt