Robert Roklicer
Rodio se u Vukovaru 1970. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a nakon toga pohađao gimnaziju u Fellbachu (Njemačka). Od 1994. godine studirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (odsjek Dramaturgije). Od 1995. do 2000. godine radio je u novinarstvu. U tom razdoblju mnoge njegove književne, filmske i kazališne kritike te eseje prenose eminentne tiskovine diljem svijeta (primjerice – francuski list Le Monde – «Granatiranje Zagreba»).
Honorarno radio je kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu.
Objavljeno mu je jedanaest samostalnih knjiga: “Underground”, “O čemu pričaš”, “Pivo ne ostavlja mrlje od kave”, “Tamo gdje si ti, nema paukova”, “Bez detalja, molim”, “Nebo nek’ je i dalje samo nebo”, “Oprosti, a i ne moraš”, “Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna”, “Apsolutno siguran”[1] te “Kako se ubiti” i “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” koje se ujedno prevedene i objavljene u Republici Srbiji u izdavačkim kućama “Draganić» i “BKG”. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. U prepjevu Grzegorza Latuszynskog pjesme su mu objavljene i u Poljskoj (Antologija hrvatskog pjesništva XX stoljeća, pod naslovom “W skvarze slonca, w chlodzie nocy”, u varšavskoj nakladničkoj kući “Agawa”). Između ostalog dobio je više priznanja i nagrada za svoj književno – stvaralački rad.
Autor je scenarija za igrano – dokumentarni serijal „Domovinski rat“ (produkcija HTV-a): Orkan, Maslenica i Vukovar te scenarist i dramaturg u brojnim hrvatskim filmovima (“Mrtve ribe”…).
Bio je članom Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva filmskih djelatnika – Ogranak glumaca i Matice hrvatske. Od 2008. godine bio je predsjednik i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije. U bibioteci “Lude gljive” (nakladnik Jutro poezije) bio je urednikom dvadesetak knjiga suvremene domaće poezije priznatih hrvatskih autora: Franje Nagulova, Ružice Orešković, Mirka Ćurića, Ivana Babića, Lidije Dujić, Zvonimira Husića i inih.
Od 2017. godine bio je predsjednik i voditelj virovitičke organizacije u kulturi FRiKK (Film, Radio, Kazalište i Književnost) koja spaja afirmirane umjetnike u cilju povezivanja i jačanja umjetnosti i kulture u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ostvario je nekoliko zapaženih uloga u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.
Živio je u Zagrebu i Virovitici.
Underground, pjesme, UDUTU, 2000., (drugo izdanje, 2005.)
Kako se ubiti, priče, AG Matoš, Samobor, 2007., Draganić, Beograd, 2007.
O čemu pričaš, pjesme, RBP, 2007.
Oprosti, a i ne moraš, priče, AG Matoš, Samobor, 2008.
Pivo ne ostavlja mrlje od kave, pjesme, JP, 2009.
Tamo gdje si ti, nema paukova, pjesme, Altagama, 2010.
Bez detalja, molim, pjesme, Alfa, Zagreb, 2010.
Žene, luđaci i malo dobrih pedera, roman, Matica hrvatska, 2010.
Zvučni zid, priče, VBZ, 2009. (jedan od autora)
Nebo nek’ je i dalje samo nebo, pjesme, JP, 2011.
Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna, pjesme, vlastita naklada, 2011.
Apsolutno siguran, prozne crtice, Đuretić naklada i Studio moderna, 2016.
