LIČINKA
Ana mi je rekla:
„Traži milost!“
Nakon sedamnaeste kiše slijepi će uskrsnuti.
Bitnost koja upućuje na životni ciklus;
ovo su ticala,
hladna poruka našoj civilizaciji
sinopsis po kojem se sve događa.
Ana je pronašla milost
nakon sedamnaeste kiše
Suncu je zadatak prevariti onog koji vidi.
Marta mi je rekla:
„Budi gospodar!“
Nakon sedamnaeste kiše
konkluzije tvrdnji postaju neutemeljene.
Gusjenice su crne i samo Crne;
polazim od nulte točke zavisnosti.
Marta je postala gospodarica
nakon sedamnaeste kiše
hipotetički se razmnožavamo.
Noemi je posebna.
Kaže:
„Ljepota sažima znanje o Svijetu.“
Nakon sedamnaeste kiše
javlja se prijelazni oblik razvoja,
mi nikako da završimo preobrazbu.
Noemi
sutra putuje za Mongoliju.
Ja ostajem brojati oblake.
Pamtim
velike promjene unutar ličinke.
Nakon sedamnaeste kiše
leptirima nije do snošaja.
ON MIRIŠE NA MRAK
Svakim dolaskom
on miriše na mrak.
Bila si Smrt,
sada ustaješ sa stolice
i kuhaš mu kavu.
(Oooo moja groteskna Smrt.)
Alegorijski kontrast –
slušao sam otkucaje tvoga neživog srca,
u nultome satu
kočije putuju na sjever,
bacamo Sunce
udaljeni od tradicionalne metafizike,
tvoj gost udara po vratima
(estetika unutar ljudske naravi)
sitnovječan,
a dubok kao bunar.
Svoje stavove bazira
na poučcima
Edward A. Murphya
teoreme su mu vrlo glagoljive
i hlapljive,
ali dokazane propozicije ne postoje.
„ In Continuo “ *
kako da s tobom bude
poravnat
(on samo miriše na mrak.)
Bila si Smrt.
Sada šetaš trgovačkim centrima
držeći ga za ruku.
Ja ne mirišem na mrak,
ja jesam Mrak,
ali replike su ponekada
vjerodostojnije
od izvornika.
* Neprekidno
KOLIJEVKA
Njezino dijete
spava u crnoj kolijevci
(nina nena nina nena).
Zauvijek.
Mi, snažni nosimo grad.
Posjedujemo logiku koju namećemo čovjeku,
a imamo li na to pravo?
Mjesec osvjetljava oči. Velike.
Najstrašnije od svih talismana
činjenica da sam bio Onaj s vječnom erekcijom
okružen kamenjem drevne Tijane,
čuvaj se nesretnih majki
(nina nena nina nena)
tih strogo složenih organizama,
imam kćerku sitnu kao zrno
označava središnju istinu
sišem zlo iz anime utjelovljenja
(nina nena nina nena)
ovo Meso i ova Krv.
Tako u dubini Hada
stvoren jastvom mrtve tišine,
iskusit ćeš prazninu
mračniju od zablude, možda vidiš svijet koji nisi upoznao.
Stado amoralnih ubojica, koljači plemenita roda
njezino dijete
spava, ona ziba crnu kolijevku
(nina nena nina nena)
šire joj noge i guraju spolovila
snažno udaraju drvenim raspelom – nebo da se smiluje, zemlja otvori –
ziba crnu kolijevku, obzirno, nježno
ovo Meso i ova Krv
(nina nena nina nena)
moji neprolazni koraci nadvladavaju patnju
kamenom rukom zimskog kasnolata,
bitan sam dok Pripadam
mjerim protok razdiobe.
Upijam svojstvo nekog objekta
jer odstupam od uobičajenog, možda sam prijeporan,
oči su mi fraktali rastegnuti u beskonačnost
nosim poklone šumi.
Ona ziba crnu kolijevku
(nina nena nina nena)
siromašan sam, prijatelju, pa ne dajem milodare.
Otrovale te sablasti
zmije odbacile sada truneš u srcu bijednog zadovoljstva,
još mnogo smrti moram da probudim
visiš na koncu
gromovi te šibaju svojim oštrim jezikom,
njezino dijete uvenulo kao cvijet.
Spava
(nina nena nina nena).
Zauvijek.
Ona ziba crnu kolijevku
(nina nena nina nena)
očeva slika na noćnom ormariću
(imam kćerku sitnu kao zrno)
njezino je dijete samo Njezino.
