ATELJE
Gluvarim ateljeom u beznadnom prostoru,
pored skulptura s umirućim cerekom,
u gomili predmeta nazire se mali odmak
vriska kojeg priželjkujem,
vriska koji bi razgibao zglobove
i održao gipkost razuma i rođenja pokreta.
Grije me peć austrijskih oficira.
Negdje postoje slike koje pamte udahe.
Sve su se izgovorene riječi negdje sakrile,
samo se čini da je vrijeme pokrilo prostor.
Lako je odlutati ali zidovi su stražari.
SONET
Napisati sonet od samih psovki
bila bi ingeniozna bravura
bolja i od zapaljene hendrixove gitare.
Jedna je noga uzdignuta iz gomile lica
ukrasne trake vijore se nad glavama.
Svi koji šute ljubeći svoja koljena
znaju da nema drugog vidljivog izlaza
u objašnjenju zakutka čekanja
kao kad grane isprepletene
zaustavljaju kretanje i otvaranje oblika
izvan domašaja zaobljenih zjenica.
Samo bi psovke dobile toplinu sklada.
Ali moram se prizemljiti
kupit ću kefir i misliti na Čehova.
ZEMLJA
Prostor je razumno gladak
Fraktalne strukture krušno zaobljene
Nešto se otrglo od središta
od gladne zemlje u žudnji dodira
Sve su istine pregladnjele u zaleđenim rupama
Bolje je popiti mlado vino iz mrežnice oka
one fine slatke čestice čuđenja
Zavidim vinogradarima i hraniteljima prasadi
čak i onima koji samo ovlaš pogledaju stablo
i nikad se ne zapitaju odakle dolaze sokovi
Prizemljio bih se u otvorenom krugu jednog
metra i bar na trenutak bio grumen zemljine
kore
