ja se zovem lidija deduš. osmislila sam jedan ženski lik. nazvala sam je lidija deduš. lidija deduš tako danas može postojati, a već sutra bi mogla biti ubijena. do tog trenutka, lidija deduš se može izjašnjavati kao čovjek. dajem joj sva ljudska prava. na hranu, na zrak, na vodu, na spolnu orijentaciju, na slobodu, na zdravlje, na mir. nastavljamo sa životom.
ja se zovem lidija deduš. ako ukucate u google tražilicu ime i prezime lidija deduš, naići ćete na oko 6420 rezultata. brzina pretrage je oko 0,37 sekundi. potraga za lidijom deduš prostire se na osam googleovih stanica. potraga se nastavlja.
ja se zovem lidija deduš. ja sam surogat-majka. svoju kćer Lidiju Deduš, uzela sam od njene majke i odgajam je već trideset godina. naučila sam je kako da se smije i kako da plače. nisam je naučila ničemu. borba traje.
ja se zovem lidija deduš. stojim u kabini za presvlačenje u trgovini s odjećom. isprobavam nove haljine. izgledam muškobanjasto. ne volim se. debela sam. izgledam kao muška verzija sebe. izgledam kao da sam se u maternici kolebala između spolova. skupljam sve haljine i ostavljam ih na vješalici na izlazu. predomišljam se pa se vraćam. u kabini stojim naslonjena na zid i plačem.
ja se zovem lidija deduš. odlučila sam: ostat ću bez djece. s dna stubišta majka mi viče: uzmi ovu robicu, za svoju djecu. s dna stubišta, sestra mi viče: uzmi ovu robicu, za svoju djecu. s vrha stubišta, ja im vičem: ostavite me na miru. s dna stubišta majka i sestra mi viču: ali uzmi robicu, dobro će ti doći.
ja se zovem lidija deduš. osjećam da se utapam u banalnost. želim biti netko. nečija pišljiva boba. nečija kurva, majka, žena, kuharica, ljubavnica, tucačica oraha, nečiji centaršut i ofsajd. želim poprati nečije vidno polje i posijati u njega pogled na sebe.
ja se zovem lidija deduš. i kažu mi znalci da volim opća mjesta. pitam: kako izbjeći opća mjesta? kažu: stilom. ubaci metaforu, alegorije, sinegdohu. izbaci ono što svi znaju, ali meni se jebe, za metaforu, alegoriju, sinegdohu! opća mjesta su moj stil! nikad od tebe pjesnikinja, kažu znalci, nikad, kažem ja znalcima, znalački.
ja se zovem lidija deduš. a život je sve brži. uviđam bezobzirnost takvog življenja. brzo se probudi. brzo se pojebi. brzo doživi orgazam. instant-kultura za instant ljude. izvadiš ih iz njihovih teglica, staviš u kipuću vodu, pomiješaš žlicom, brzo progutaš i ideš dalje.
ja se zovem lidija deduš. ja sam sve žene iz sela u kojem sam odrasla. dolaze mi u snovima i pričaju o sjetvi luka i peronospori. nema više pravog paradajza, samo teniske loptice, govore i keze mi se u lice, a nemaju niti jednog zuba.
ja se zovem lidija deduš. ja sam sve žene iz moje porodice. dolaze mi u snovima u govore o mrtvih djeci. ja se budim i vidim da nemam zube.
ja se zovem lidija deduš. skrenula sam s puta nade, ufanja i vjere. bog koji bi meni bio po volji se još nikome nije ukazao. čekam.
ja se zovem lidija deduš. noćas sam na poslu zaboravila naručiti kantu za plastični otpad pa mi je čistačica ostavila poruku kojom me obavijestila da nema kamo baciti plastiku. ali poruka je bila na njemačkom i ništa nisam razumjela.
ja se zovem lidija deduš. noćas sam spašavala rode koje su ispale iz gnijezda.
ja se zovem lidija deduš. noćas se na adresi ivana gorana kovačića 18,5 događalo obiteljsko nasilje. žena je vrištala prestani, prestani i ja sam pozvala policiju da prijavim, ali su u tom trenutku žena i kćer izašle iz zgrade svađajući se i žena mi je rekla: što mi zoveš policiju, ovu balavicu treba odgojiti batinama, a kćer joj je na to rekla: žabo krastačo.
ja se zovem lidija deduš. noćas sam dobila loš nalaz jetrenih proba, ali sam u autobusu iz ambulante kući upoznala muškarca koji mi je rekao: baci tablete, radujmo se slatkišima.
ja se zovem lidija deduš. noćas sam se vozila u milicijskom stojadinu i pila rakiju, kad se pored mene na semaforu zaustavio drugi milicijski stojadin, a vozila ga je milicajka s brkovima.
ja se zovem lidija deduš. idem na posao, u ruksaku nosim dva kuhana jaja, avokado i nekoliko mandarina, ispod kožne jakne imam majicu kratkih rukava, i ruksak je od kože, ali naravno ništa od toga nije koža, sve je plastika, razmišljam o plastici i plastičnoj odjeći, trgovine su prepune plastike, nagurani rafovi s visećom plastikom, gdje god se zavučem strese me struja od trenja s plastikom, i cipele su plastične, i paradajz je plastičan, banane su plastične, sir je plastičan, narezan na tanke ploškice nalikuje na masu za lemljenje transformatorčića na kompjutersku matičnu ploču, jedemo plastiku, oblačimo plastiku, obuvamo plastiku, ubija nas statički elektricitet, sedam milijardi ljudi proizvede statičkog elektriciteta dovoljno da polovi zamijene mjesta, ne znam ništa o tome, ni o magnetizmu, ni o izmjeničnoj struji, ali dok hodam zamišljam kako iskre koje proizvede statički elektricitet izgledaju gledano iz svemira, kao male varnice na prskalicama koje smo palili za novu godinu kad smo bili djeca, divno je bilo biti djeca, sad se trljamo jedni o druge u tramvajima i autobusima, proizvodimo struju koja nas ne grije ni ne osvjetljava nego tonemo još dublje u mrak betona, asfalta, asdfalta, jklča i nadasve plastike, aditiva, konzervansa, štetnih spojeva ugljica, silikona, qwerzeva, silikonske opsesije, ne gledamo jedni druge u oči dok, kao trole na tramvajima, iskrimo od trenja, ne usuđujemo se pogledati druge u oči, bojimo se da ćemo tamo vidjeti vlastiti mrak.
ja se zovem lidija deduš i moj mi život ponekad izgleda kao da gledam japanski film bez titlova.
ja se zovem lidija deduš. volim indiskretni šarm reklama požutjelih i ispucalih nožnih noktiju s gljivicama ispod reklama s receptom za ukusni umak od kopra s piletinom i začinima.
ja se zovem lidija deduš. popila sam rakijicu-dve, možda tri, možda pet, možda sto, ne znam broj, al znam da ću sad pisati poruke simpatiji.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš viđena je jutros oko 7.20 kako obilazi ulaz poslovnice banke u teslinoj. zatim je ušla ravno kroz vrata, zastala kod bankomata i ubacila karticu. jeste li vidjeli lidiju deduš? – pitam prolaznike u preradovićevoj. ljudi bježe od mene kao od mikrofona. možda je svjetlo iz ekrana usisalo lidiju deduš? sliježu ramenima, nitko ništa ne zna, ah, krhko je znanje.
ja se zovem lidija deduš. poštovana gospođo deduš, čestitamo, vi ste dobitnica nagradne ciste na jajniku!
ja se zovem lidija deduš. ja se zovem nada deduš. ja se zovem andrija deduš. ja se zovem ana šinik. ja se zovem dušan šinik. ja se zovem sofija šinik. ja se zovem agata deduš. ja se zovem pepica deduš. ja sam deduška babuška.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš priča o šniclama. mačke slušaju.
ja se zovem lidija deduš. rover je sletio na mars. lidiju deduš napuhalo na propuhu.
ja se zovem lidija deduš. muškarac mog života mora moći kiseliti noge u lavoru.
ja se zovem lidija deduš. muškarac života lidije deduš mora redovito rezati nokte na nogama.
ja se zovem lidija deduš. muškarac mog života mora željeti prileći nakon ručka.
ja se zovem lidija deduš. bila sam spremna ostati u vezi s muškarcem koji je tvrdio da rečenica ne može započeti veznikom ali. ali, taj me muškarac prevario sa ženom koja je bila alergična na riječ dešavati.
ja se zovem lidija deduš. žena mog muškarca ne vozi automobil. na posao ide biciklom. piše mi poruke o mom muškarcu, ali ja ne znam tko je taj čovjek.
ja se zovem lidija deduš. ne znam zna li žena mog muškarca da on voli kiseliti noge u lavoru i prileći nakon ručka. o čemu se ne zna, bez toga se može.
ja se zovem lidija deduš. ne znam je li žena mog muškarca digla s poda dnevne sobe onaj grozd na kojem su se okupili mravi.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je jednom bila ljubavnica muškarcu koji ju je u svom autu vozio u mrak na obali rijeke. nakon toga joj se danima ne bi javio. nakon toga su se opet jebali u mraku na obali rijeke. nakon toga se opet ne bi javio. nakon toga su se opet jebali u mraku na obali rijeke. zadnji put kad ga je vidjela, poklonio joj je cvijet. lidija deduš je rekla: isto je i s kolačima. red biskvita, red kreme i na vrhu trešnjica.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je muškarca koji ju je vodio u mrak na obali rijeke zamijenila muškarcem koji je nije vodio nikuda. sjedila je u njegovoj sobi danima i nasmrt se dosađivala. jednom je ispod madraca izmigoljila velika odvratna gmižuća buba. lidija deduš je bubu instinktivno udarila knjigom koju je imala pri ruci. to ubojstvo je bilo nagovještaj raspada njihove veze.
ja se zovem lidija deduš. prava istina je da je muškarac koji me nije vodio nikuda našao drugu ženu kojom me zamijenio. jednom je poslom nešto skoknuo do grada i vratio se izgrebanih leđa. ta je žena htjela da ja pod svaku cijenu saznam za nju. sumnjala je da mi on nije rekao. i bila je u pravu.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je jednom bila na spoju s momkom koji je živio u drugom gradu. kad je momak otišao, našla se s drugim momkom koji je također živio u drugom gradu. obojica su doputovali da bi se vidjeli s njom. prvom momku sam rekla da ću spavati kod prijateljice, a drugom momku sam rekla da sam dan provela s prvim momkom. kad sam drugog momka godinama nakon tog prvog susreta srela na blagajni u konzumu, pravila sam se da ga ne poznajem.
ja se zovem lidija deduš. jednom sam s jednim momkom napisala pjesmu o jabuci koja ne pada daleko od stabla, ako je stablo jabukovo. pjesma se zvala ocat moje djece.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš je u sretnoj vezi. ne, lidija deduš nije u sretnoj vezi. jeste, lidija deduš je u sretnoj vezi. nije. jeste. odluči već jednom, lidija deduš!
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš se napila piva. nakon toga je plakala pa zaspala. a plakala je zbog muškarca. kad se probudila i kad je rekla nikad više, mislila je na plakanje.
ja se zovem lidija deduš. lidija deduš ne prati što se o njoj priča. kad dođe kući s posla, izuje cipele, digne noge na ogradu balkona i otvori pivo. bolje da ja otvorim pivo, nego da pivo otvori mene, govori lidija deduš nekome važnom u slušalicu.
ja se zovem lidija deduš. kad joj je svega dosta, lidija deduš ode na obalu rijeke. tamo sjedne i gleda u vodu koja protječe. ponekad se sjeti ljubavnika s kojim se tu dolazila jebati. i on je otekao s vodom, pomisli lidija deduš i zamišlja njegovo napuhnuto tijelo kako pluta po površini rijeke, okrećući se u smjerovima u kojima ga vrti riječna struja, sve dok joj ne nestane iz vida.
ja se zovem lidija deduš. vjerujem u horoskop. u horoskopu piše: svima će biti uočljivo da se kod vas nešto mijenja na bolje. lakše ćete razlikovati činjenice od fikcije i odolijevati vanjskim poticajima koji odvlače pozornost. netko će uliti živost u vašu svakodnevicu, možda kolega s tečaja, član plesnog kluba ili prijatelj vašeg ukućanina. možda je do zvijezda, a možda i do antidepresiva.
ja se zovem lidija deduš. imam kosu zlatnog žita i oči boje mora, ali nemam nikoga da mu budem domovina.
