PRVA I POSLJEDNJA
Prva sam
Na početku vremena
Usred tame
U čestici
Ovog predvečerja
Istovremeno na ivici
Kolapsa
Sve sam
I ništa sam
IME
Postoji ime koje ispijam
U pola solarnog alkohola, pola tajne vodice
Tamo negdje je ime koje vrištim
Izmiješano u masi
Postoji ime koje privijam uza se
Poput drveća u šumi
Ušuškanog
Tamo negdje je ime
Rijeka, slatka strijela i znoj
Ime koje me proždire
***
Ponekad sam voda
Ponekad od žeđi umirem
Vrteći se u krugu
U kojem i kožu
Sopstvenu kao teret nosim
Umornih i sklopljenih kapaka
Kroz dane koji odjekuju kao eho
Ali ipak
Sve se i dalje neprestano okreće
Transformišući me
čas u vodu
Transformišući me
čas u žeđ
KRHKA KAO APSOLUT
Krhkost poput Apsoluta
Sopstvenim putem
Vapi za bliskošću
Izbor iz nagrađenog mikro-ciklusa: ( Micropoems Prize in Spanish of the III contest TRANSPalabr @RTE 2015, Spain).
Poezija venecuelanske pjesnikinje, Mariele Cordero, satkana je od mikro-poetskih slika od kojih svaka, ponaosob, predstavlja jednu koherentnu cjelinu ali istovremeno, na fonu kompozicije, tematski i lajt-motivski, one su ujedno projekcija jedne šire, kosmogonijske, univerzalne slike koja je vidljiva samo onom rijetkom oku što umije da spozna tajne univerzuma, nevidljive fizičkom organu, usputnom prolazniku koji se kroz život kreće poput automata, mašine, robota – ne dotaknuvši nikad cvijet, list, kap vode na površini.
Mariela izvrsno njeguje starogrčki ideal “hen kai pan” u kojem je jedno sve i vice versa, a oboje, i to čuveno jedno iz kojeg je Tales porodio filosofiju, i ono mnoštvo u kojem se ono epifanijski manifestuje i emanira, na kraju budu sliveni u savršenstvo Apsoluta – alfa i omegu.
(s engleskog prepjev i prikaz, Katarina Sarić.)
