Kako sam izvan Hrvatske, uglavnom sam čitala knjige koje sam donijela sa sobom i knjige za koje sam zagnjavila ljude iz Hrvatske da mi šalju – bilo svoje, bilo tuđe. Tako da će ove preporuke više biti svojevrsni dnevnik čitanja nastao u specifičnim uvjetima, nego neki normativni pregled onoga što se događalo u svijetu književnosti u proteklih par godina. Dakle postoji, naravno, mnogo knjiga koje bi se moglo i trebalo preporučiti, mimo ovih koje ću navesti u ovom tekstu. Ipak, ove su mi knjige na neki način obilježile moje čitateljske dane u 2020. godini.
- Thanos Gogos – Glasgow (Sandorf, 2020.)
Knjiga koja mi je najviše obilježila godinu je Glasgow grčkog pjesnika Thanosa Gogosa. Glasgow je prije nekoliko dana izašao iz tiska i objavio ju je zagrebački Sandorf. Ovu knjigu volim iz nebrojeno mnogo razloga – knjiga kombinira cinizam i idealizam, ironiju i iskrenost, poetsku i epistolarnu formu, pjesništvo i filozofiju, kritiku i provokaciju. Brutalna, iskrena i nježna, ova je knjiga jednako unikatna, hrabra u svojoj slobodi, i kontroverzna, kao prije desetak godina, kad je napisana.
- Anita Pajević – Redukcije ( Vrijeme Zenica, 2019.)
Ako će vas ijedna knjiga uvjeriti da je naš planet dobroćudno, ali ugroženo živo biće, onda su to Redukcije Anite Pajević. Autorica koristi osuvremenjene tipične nadrealističke pjesničke tehnike – umjesto „postupke”, kažem „tehnike”, aludirajući na slikarstvo, jer Pajević riječima slika prizore i emocije – koje kombinira sa suptilnim ekološkim aktivizmom. Divna, sadržajna, komprimirana poezija koja se proteže kao korijen drveta s malim, bioničkim usatkom.
- Alen Brlek – Sang ( Hrvatsko društvo pisaca, 2019.)
Poezija Alena Brleka najbliže je svetosti od svega čemu sam ikad svjedočila. Staložena, mirna, plemenita ljubav izlučuje se iz tuge njegovih pjesama i isijava iz njihove snage. Ako vam ova prethodna rečenica djeluje pretjeranom, znači da još niste čitali Sang 🙂
- Nada Topić – Otac ( Vlastita naklada, 2019.)
Minimalizam i bjelina pjesničkih minijatura Nade Topić ukazuju da su sjećanja na ljude koje smo voljeli nekad jednako prisutna kao i sami ljudi. U ovoj konceptualnoj knjizi, pokojnog oca može se promatrati, slušati i voljeti kao da nikad nije otišao. Divna knjiga dubokih osjećaja izrečenih na lagan i prozračan način. Po kvaliteti – za mene, svakako jedan od vrhunaca suvremenog hrvatskog pjesništva.
- A. Z. Stolica – Blizina svega (Fraktura, 2020.)
Kad bi haiku majstor snimao kratke filmove, scenariji bi bili tekstovi iz knjige Blizina svega A. Z. Stolice. Blizina svega je opsežna kolekcija proznih minijatura koje se doimaju kao pomno izabrane anegdote iz svakodnevnog života. Kao i u haikuu, i u Blizini svega radi se o zabilježavanju zanimljivog trenutka koji je cjelina sam za sebe, čiji kraj prirodno proizlazi iz početka, ali nas taj kraj također navodi da početak čitamo na drugi način. Tekstovi su nepretenciozni, jednostavni i duhoviti, ali kriju u sebi dublju istinu o svijetu, koja se zrcali u anegdoti. Ipak, sve je ono što jest, nema simbola, metafora ili aludiranja ne nešto drugo. Jako zanimljiva i kvalitetna knjiga ovog, u određenim krugovima, već kultnog autora.
- Opus Andriane Škunce
Pišem rad o poeziji Andriane Škunce, tako da sam većinu ljeta iščitavala sve knjige koje mi je ova autorica poslala. Njezin je opus doista impozantan, kvalitetom i obimom, a karakterizira ga kontinuirana preokupacija otokom, kojeg se prikazuje na različite načine, različitim pjesničkim stilovima, pri čemu se mijenja i odnos lirskog subjekta i otoka. Nekad je subjekt sam na otoku, nekad subjekt postaje kao otok, a nekad je subjekt pjesme otok. Da ne gnjavim više čitatelje svojom fascinacijom ovom pjesnikinjom i njezinim opusom, samo ću ukazati na to da možete čitati njezine knjige na Besplatnim elektroničkim knjigama 🙂
- Senka Marić – Kintsugi tijela ( Buybook d.o.o. , 2018.)
Kintsugi tijela knjiga je o ženi koja se bori s rakom dojke. Kitsungi je zanimljiva knjiga autorice koja vješto barata proznim tehnikama pripovijedanja. Čitatelj vidi sve što glavna junakinja vidi, osjeća sve što ona osjeća, i, isprva se boreći da očuva cjelovitost tijela, dolazi do toga da se svim silama trudi da sačuva goli život. Ovo je knjiga koja nas uči da je život jedan i jedini, da smo organizmi u isto vrijeme krhki i snažni, da u isto vrijeme i nismo samo ono što percipiramo kao vlastito tijelo, ali i da bez tijela ne postojimo, te da je stereotipna ljepota tijela prolazna i površna stvar.
- Ana Brnardić – Vuk i breza (Hena Com, 2019.)
Krajem 2019. godine, jedna od mojih najdražih pjesnikinja izdala je knjigu Vuk i breza. Ovu knjigu obožavam i mislim da nije dobila pozornost koju zaslužuje. Doista čudesna, čarobna knjiga, koju smatram jednim od vrhunaca naše pjesničke produkcije u zadnjih nekoliko godina, knjiga prepuna magijskog koje graniči s bajkovitošću, mašte, ali i lucidnosti, pjesničke istinitosti koja izvire iz opijenošću snagom prirode. Knjiga koja očite, svakodnevne stvari čini tajnovitima, a one skrivene objelodanjuje. Knjiga kojoj kažeš „uzmi me za ruku i vodi me kamo gdje ideš”, pa onda nosiš tu knjigu sa sobom svugdje kamo ideš.
