27/11/2020
Pretraga
Marija Dejanović, Pjesme iz knjige Središnji god

Marija Dejanović, Pjesme iz knjige Središnji god

KAD SAM BILA NETKO U KOGA SI SE ZALJUBIO

Dvoje je danas mehaničkim pokretima mjerilo nebo
kao da krovovima, drveću, pticama
spajaju vrhove.
Bila sam rijetkost,

polijegala te na zemljani dio
i pogledom spajala koljeno, rame i nos.

Sad brojim dane kao da su mrtvaci.
Mjerim im opseg, važem ih i tješim.

Nekoć sam bila netko u koga si se zaljubio.


ONA U KOJU SI SE ZALJUBIO

Kad sam bila ona u koju si se zaljubio,
bila sam more. Zvijezde su kucale na moj krov.
Pitala sam: kako da budem?
Rekao si: nađi dvije noge i hodaj.

Pretvorila sam se u balerinu
i klizila žicama koje provode struju
od vrhova prstiju do prsne šupljine.

Ako se zaljuljam i krenem padati,
suknja će se raširiti
kao meduza bez vode.


KIBORŠKA DJEVOJKA

Isprva nisam bila kiborška djevojka.
Kasnije se kažiprst pretvorio u skalpel
kojim izrezujem jutra
i lijepim ih u kalendar.

Gladni smo, buniš se,
pa režem svojom oštricom luk
i istječem.

Pitam te što ti se sutra jede.
Kažeš mi: ne pitaj me o sutra.
Ljutiš me pa razrežem oblake.
Prospe se crnilo tužnih rečenica.

Tješiš me:
ne plači, nepogodo,
hrđa će ti izjesti inat.

Kad sam bila netko koga si zaljubljen sreo,
ipak si nosio kremen u šaci
spreman da ga staviš na prsnu kost.

U tebi je od početka bilo više iskustva
nego što je u meni ljudskog.


OSOBA KOJA LAŽE

Ja sam osoba koja laže.
Kažem: pogledaj, mahovina
i prođem ti prstima kroz bradu.

Sjećaš li se kad sam ulovila zeca
kojem su oči svijetlile u hrpici azbesta?
Neko smo vrijeme živjeli
u tkalačkom stanu.

Kasnije smo se preselili u kuću na obali.
Dosadile su mu niti pamuka
za koje je zapinjao šapama
dok se utrkivao s kornjačom.

Na moru mu je bilo lijepo,
jedino se jednom skupio na pranju
pa se šalio: polovicu sam sebe pojeo.

Lagati je naučio od mene.
Zato je sinoć pušio tvoju lulu,
sjedio za tvojim stolom
i pretvarao se da si to ti.


DAR

Imaš pokvarene oči,
rekla mi je kad me zatekla
da promatram leš male životinje
i bockam ga štapom, provjeravam
mekoću, toplinu i krhkost,
uspoređujem svoje i njegove zglobove.

Nešto nije u redu s mojim zjenicama.

Lisica je donijela naočale,
obične, uglate, crne
s povećalom uklopljenim u zid
da se naučim skrivati.


MANA

U sparne večeri poželim
vidjeti stvari kakve su bile
dok ih još nisu otkrile
moje lisičje naočale.

Oslobodim oči i kažem:
oslonite se na vlastitu manu
kao na osobit štap, rezbaren
od breza i vrba.

Zateknu se
pred neodređenom raskoši
drveta od akvarela.
Pri korijenu se skriva tvoje lice.
Obloženo perjem smeđeg goluba
poziva na draganje kore.

Kad očistim staklo, provjerim
jesi li mi doista blizu,
ali uvijek nekako nestaneš.


POLOVICA

Skuplja inspiraciju za novi početak,
rekao je za psa koji je prekopao polovicu vrta
i onda stao.
Mislio je na mene
i moju ljubav prema stvarima koje stoje.
Poželjela sam biti pokretač.
Premjestila sam puža s jedne strane ceste na drugu.

Kad mi se svidjelo to što imaju
istu kuću gdje god da jesu,
položio je moja stopala jedno blizu drugome
kao polovice graha.

Rekao je: ti si sirena.
Za tebe nije kročenje zemljom.
Izvezi solju goblen na obrazu i čekaj,
strpljivo čekaj.


PROZIRNO ČEKAM

Zemlja je izlučila jutro u sunce.
Spakirao je vrijeme u kofer i sjeo na njega.

Skuhala sam vodu u kojoj će se utopiti lišće.
Pit ćemo čaj i saditi biljke za sreću.

Namještaj dnevne sobe je prazan.
Voda se dimi kao prozirno „čekam“.

Htjela sam da listići otpuste boju
pa da ju možemo popiti,
uzeti k sebi.


ŠUTNJA

Jednog je jutra odvojio svoju glavu od tijela
i zaklonio rupu šeširom.
Iz crne sigurnosti, usta su rekla:
molim vas jednosmjernu kartu za drugdje.

Od toga dana,
sadim šutnju u postu
a on, gdje god ide, nosi glavu u koferu
da ga nitko ne vidi
kako plače.


UMANJENICA ZA ČEKANJE

Kad prizovem tvoje ime,
umanjenicu za „čekanje“,
nosiš kratku majicu, imaš ruksak i putuješ.
Nisam sigurna ideš li autobusom

ili netko od tvojih prijatelja vozi,
ali kad stanete, izađeš i podbočiš se
kao izvidnica dječaka ozbiljnog lica,
iz nosa izrastaju pjegice kao šumske gljive.

Kad promatraš udaljene obrise
nepoznatog grada, čovjeku bi se učinilo
da ti je jučer ispao prvi mliječni zub.

Oči su ti tada smeđe kao mušmula,
komadi krzna medvjedića
očuvani u staklenci naftalina.

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt