06/02/2023
Pretraga
Marija Lisac Renko. ODA NADREALIZMU

Marija Lisac Renko. ODA NADREALIZMU

Nadrealni Svijet je prekrio Cestu… Izbavljenje u Trećem Elementu  Prolaza… Otisci Isprepletenih Laži i Samozapaljivih Istina… Okrutnost Maskirana pod Oknom Samoprijelaza… Put koji Nema Krajeva – Utaban po cijeloj Zemaljskoj Kugli – U Krug Vraćanja i Novih Početaka… Izbliza Sve djeluje Smireno i Sneno – Psihoza ispod Kože  Oličena – Farbanjem Šminki i Bojama – Isparavajući Toksičnost u Željama… Ego se Objesio… Vješala Vješalica Zapetljanog  Prijezira… Odahnuti u Prostoru Bez Zraka… Ustoličenost takozvanih Ja i Razderanost Opstanka  pod Prstima Lutkara…  Ništavilo se Smije Glasno – Bez Nadzora… Punina Oštrog Disanja i Halucinacija… Tajna Odaja… Nisu Svi Valovi Crni od Katrana… Raznobojni Oblici u Morskoj Površini Dna… Okamenjenost Vampira… Zora je Odšetala… Skrivenost Materijala…  Krojačica je Poludjela… Ratnik traži Oružje na Vrhovima Vlati Trave – Strelice Otrovne i Ljekovite –  kako se uzme – Dio  Slame… Pokošenost Ostavlja Dojam Prošlosti Svega u Cvatu… Zgnječene Latice Izviru iz Rastopljenog Betona… Još Jedna Noć Arhaičnih Simbola i Metafora Slijeda i Ne-Slijeda i Prosvjeda koji Lebde… Polako dolaze i odlaze Nezapaljive i Papirnate Vojske –  onih koji Prijete… Izrezanost iz Kolotečine… Kotači Smjera – U vis! U Niz! – I Ptice koje ne lete nasuprot Neimaštine Krila… Raznobojna Ostavština nekakvih Čudnih Civila… Poetska Stanka na Osami – Melodioznosti Glazbenog Remek-Djela koje se ne čuje – U Odabranim Ložama – još Jedna Besmislena Predstava –  Bez Likova i Improviziranog Teksta – Glumci Jedan po Jedan Izlaze iz Zastora i sjedaju na Nevidljiva Sjedala – Magla isparava Nepostojeća Lica – Kosturi Obloženi Mesom i Mehanizmima – Taktično plešu pod Taktilnim vezama Korijenja iz Pupčanih Vrpci… Reinkarnacija i Katarza je Zaboravljena i Pregolema… Moždano Deblo Obiteljskog Rodoslovlja i Oskvrnuća nekih Fantazmagoričnih Prikaza… Ostaje nakon svega To Nešto – Bezimena Slova i Bešumna Galama…  I ima Suptilnosti i Delikatnosti – No nema Eksplozija i Ekstatičnosti!  A ponekad se Obrnuto Obrne i spremi na Pokret u jednoj jedinoj Sekundi Svijesti o Svijetu i Samosvijesti Pojedinca o svojoj Osobi. Partiture i Predlošci Nepoznatog Dirigenta – Izbrisanog na Slici koja Stari i Ostaje Potpuno Netaknuta Fotografija Važnog Trena – do Novih Ljudi, Događaja i Raznolikosti. Odbačenost Individualizacije u Centru Misticizma… Individuacija Fragmenata u Integraciji Stepenica i Točki Nasuprot… Sinteza Cjeline Izbezumljenog Bitka…  I Smisao Vrišti u Nesvjesnom Plesu Egzistencijalističkih Problema…  Opijenost Boema i Pečatiranost Odabranih…  I što još Budućnost smjera? Razbijenost Okvira i Raznovrsna Mišljenja što dalje od Kutija…  U Vakuumu Izbavljenja navodi se Izlaz i Stapanje s Višim Ciljevima  – u Nenapisanim Knjigama – dok Masa Sakupljenog takozvanog Čovječanstva po Rubovima Spava polako i Sniva nježno i Sanja u Boji. S Razbijenom Staklom Zarivenim u Dlanove – Bez Krvi – kao na Filmu – samo Slike i Utisci… Taj Osjećaj Nadrealnosti prekriva Sveobuhvatnost! I svim svojim glasom pjeva! Samo On je Bitan. Mir u Duši. Nema Bitke. Prerušena Jednostavnost u Kompliciranosti. Alkemijska Razmjena. Pijesak u Umu Kameleona. Kamenolom Kamena Mudraca. I Eliksir Vječnosti Traženja. Potraga je Završena. Sveti Gral od jačine Bliješti. Zvijezde pronalaze Kupku u Njemu. Smjerovi Neusmjerenosti Pogleda… I pognute glave pred Nedostojnošću Veličanstvenosti. I koliko god se bilo što nebitno činilo – u njemu Bitno Živi i čeka da Izroni iz Tamnice i Okova i Ponovno se Rodi. I Zasja! I Sja Svjetlošću Nikad Uočenoga i Svima Prepoznatljivoga – onog Stanja Između Života i Smrti. Ta Izdvojenost i Spojenost Nadrealnosti događa se samo Tada – kada Transcendentalnost Raširi Svoja Krila a Nebitnost Umre i Nije Nikome i Nikada više potrebna. Meditacija i Tišina. Samoiskupljenje. Okomito Podne i Paralelna Ponoć. Ljubavni Zagrljaj Drevnih Praslika kroz Vatru i Uništenje. Završeno Stvaranje. Samospasenje.

Vjerujem u Vjerovanje da Vjerujem i Nemam Nikakvu Vlast nad Tim.  Čineći se Oprečna Iluzijama i Paradoksalna Realnostima… Nadrealistički Bljesak Imaginacije Pojedinca – Ne – Pobijeđenog – već Drugačijega… Do Srži Neiskvarena Nevinost već pokazuje Tragove Krvi – dok Ubojstvo Ubojica Drijema…  Zid koji se samo čini Nepremostiv zbog raznolikih Jeza – ne dodaje Utjehu – niti Novca niti Skepticizma niti Askeza… Sumnjajući u sebe – Velikim Dijelom Izdajemo sebe – no to je Rizik koji se Samovoljno Prihvaća kada se Razdvojimo na Fragmente – od nas Vlastitog Zrcala ili Lika – nazovimo to – Krhke Maske koja je Preslaba da Opstane jer nije na nas Žigosana… Čak i Najjači Metal može saviti Samo Ljudski Um – s druge strane toliko Delikatan da se ponekad čini kao Paučina. Tu žive i Pomiješane Slutnje Vizija i Deja vue-a i  Drame i Snovi koji se Vrte u Krug i Ponavljaju Bitne Lekcije… Dok takozvana bitnost  Vrišti kao da je bez mane u svom sadističkom pohodu Tmina i Crnine koje truju pluća svakodnevne osobe… Zaboravljamo na mazohizam i Prikrivamo Ranjavanje… A ono Netaknuto od Bistrine  i Bljedoće Bliješti i Nestaje – jer naravno da Oči ne zamjećuju Očigledno…. Kao u nekom Transu – Fanatici biraju koju igru danas igraju! Ne! Ne! I Ne! Sve dolazi pod Krajnji Ishod kao Opravdano – od koga ako ne od nas samih? Naučeni smo na neki Stakleni Privid u kojem je sve na svom mjestu i poslagano…. Neka se nitko ne miče! – urlaju Kipovi od nas stvoreni – dok se jednog jutra  – toliko Umjetni – ne budemo mogli ni pomaknuti… Pa – neka Mehanizmi Rade i Sve je u redu. Površina je Lijena, To se Zna,  ali voli si jako puno i mnogo puta pripisivati Sve Zasluge – našeg Veličanstvenog Ja. O kako jadno zvuče ljudi koji se hrane patnjom, mržnjom i zlom. Prije ili kanije – Pretvorit će se u Stupove  Soli – koje će samo Jedan Val Potopiti – Bez Ikakve Boli. I umjesto da budemo Oceani i Mora i Rijeke i Sve to Izvorno Duši – tješimo se Plastičnošću Prikaza i Bijegom u Izgnanstva – gdje smo Izgubili i svoj Razum i Siromašni smo Maštom! I gdje je nestala Apstrakcija u tom Poletu Delirija? Prosvijetljenost se sada piše Red i Poredak i Naravno da Sistem Nikad Ne Laže. Umirem i Dišem – pišući ovo – pa premda bila Zadnji Stvor na Svijetu Privida i Magle… Želim Srž Bitka i Život Pun Cjeline i Kontrasta i Vrištećih Boja – Strast i Ljubav – Ekstreme – Iracionalno- Revoluciju i Smiraj… Pitajući se – do kud seže Dubina i ima li Ikoga Sa Strane  koji stoji i pita se iste misli i smiješi se, ne ismijavajući pritom nikoga – gledajući u Sjajno Lice Istine i Samospoznaje i onog što je Samo Po Sebi Bitno – i Takvo Ostaje.  Sve drugo je Ništavno. Atom naspram Elektrane. A Energija smo jedne čestice boravi u Svemu. Mistične Posude. I tužno je da Samo Individue Vide i Smijeh i Tugu i ostaju Same i Izolirane na kraju… Ne! Ovo Nije Utopija Željenja Nečeg Boljeg – Ovo je Stvarno Stanje.  Dok se sve ruši u Ponor i Prazninu Razočaranog i Gubitka za Gubitkom – Uskraćujemo Sebi Pomilovanje. U toj Stalnoj Borbi – Trujemo Svoju Osobu. Jedini Izlaz – čini se – je u smanjenju patnje i boli i vjeri da će Sutra   – od Danas – od Sad –  biti mnogo Ljepše i Bolje. Ovo je Poklik Promjene! Vjerujem u Vjerovanje da Vjerujem i Imam Potpunu Vlast nad Tim. Jer kojoj  god se Slici okrenem u Utjesi nema nikog drugog osim mene i Utjehe Same. Ovo je Manifest Pobjede sebe nad sobom! Vrijeme bez vremena. Prostor bez prostora. I Snovi o Idealima koji se Transformiraju u Zbilju. Ovo je ODA NADREALIZMU! I Nedokučivost Nije Nedorečenost. Jer nitko ne zna sve. Ostaje Relativnost da postoji više ili manje. I Apsolut Savršenstva nasuprot Takozvane ljudske Transverzale.

Spolni Polovi Samoodržanja na Izdisaju Novog Tisućljeća… Svijest o Nepovjerenju… Paranormalna Doza Lijeka… Epifenomeni u nastanku… Na jednom kraju Instinkt – na drugom  Lakovjernost Potreba… Bitka za Neurotičnim Znakovima… Zbilja posvuda Išibana Mačevima Bez Limenog Ovitka… Znanje o Sebi – toliko Stisnuto u Kut – kao Objekt –  gurnuto kao Sporedni Lik  ili tek Neznani Subjekt ili Čudni Neznanac Nezainteresiran i Indiferentan za vlastite samosvijesti – tek Cameo Performans za mase u svoj njihovoj Raštimanosti… Što to dovodi Sadašnjost do Kraja? Budućnost Neminovno Bilježi prošla iskustva  Avatara… Cijeđenje skladno poredanog Voćnjaka… Selimo se na ispašu Sjena – koje Neuhvatljivo Bježe iz Dohvata… Gladni smo svega – osobito Promjena! U potrazi za Srećom – kao Miševi u Klopci – prikliještenih repova crva i škorpiona … Rakovi se povlače u Duplje Oči… A vaganje svake sitnice stvara kratkovidnost onih nekad Slobodnog Duha… Neopterećenost Svijeta na Leđima Jednog Mrava… Leptiri presvlače kože… A Zmije lete s nama – obavijene oko glave kao Ručnici – kao spojenost Mozga na Elektrode… Na Dlanu onih Odabranih – Živi Pijesak i Vječna Voda… Modernost Lišena Ljubavnog Sjaja… Napuštene Krojačnice Robota… Kao na primjer – Bilo Jednom u Bajci takozvanih Vladara – Težnja za Moći… Neka se Sve – Ono Suštinsko Spaja! Nekad ali Samo Tada – Ideal ostaje kao Ruševni Temelj za gradnju Samoizrade u nekoj Skrovitoj Stanici Memoara.  Od toliko Kutija sebe ne prepoznajemo ni Sobu Plača ni Zid Boli – želeći se neprimjetno vratiti na Prstima od Slame u Utrobu – ali Bez Pupčane Vrpce Odjeka Realizma… Taj Vrtlog Kaosa i Ljepote Naizmjence poprima Različite Boje… U Očima Promatrača koji procjenjuje i cjenka se za Snove… Lucidnost u Bitnim Stavkama Nesvjesnoga – Prodire Van svake Brane… U Odajama Nikad Prisutnih Bića – koja su Nevidljiva i Lete Prostorima – skrivaju se obrisi Oblaka, Neba i Zraka – Disanjem Zaboravljenoga… Čudotvorno svojstvo Čuda – uzimanjem svega zdravo za gotovo… U Pomolu Proloma iz bilo čijeg Atributa – Misli su vrlo često samo Ukrasni Rekvizit – upakirani tako u Šarenoliki Papir s Lijepom Mašnom – zaboravljamo na Natrpanost u Limenkama i Znamenje na Grobnicama… I jednom i ponekad Višega Cilja – koji je sada samo Otopina koju valja Zapaliti… Pa neka sve Izgori u Ogromnoj Eksploziji Prapočetka! Čak i Prsteni Planeta odaju neku Nebitnost Poretka u Suvremenom Viđenju Svijeta… Kako svladati sva ta previranja i nužnosti za redom? Jedna je strana tuđa – a druga svakome smeta. Ugriz Nadzemaljskog bića donosi Nadnaravnu Smrt i Život… Očigledno Bljedilo Smisla – Anemično Razbacano u Lancima od Željeza… Krvavi Putevi Kruna koje Nezabilježene i Neizbježne stoje… Stari Taroti Tumačenja i Prastare Rune Svemira… Jednom riječju – Bol –  drugom riječju – Zaštita. Nasuprot prvoj – Bez Oklopa i Goli… Nespremno Iščekivanje i Nestrpljivo Očekivanje u Brodu u Boci… Zaplovit će još Mnogim Lukama – Taj Neupitni i Sveprisutni Svijet Nadrealnosti.

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt