OKNO
Noćas
Ugaslo nebo
Potpuni mrak
Svjetlom grada obasjan
Jedan čovjek stoji sasvim sam
Progutao je mjesec
Skinuo ga s neba rukom
Malu kuglu noćnog svjetla
A točno tamo iza leđa
U prošlost bačen dan
Iz utrobe u očima mu
Čitav svemir iscrtan
Ugasla noć
Ugasnuti svemir cijeli
U svijetu na dlanu
U sazviježđu noćnih lampi
Jedan čovjek stoji sasvim sam
Nebitan
Među svima
Zapitan
Tko sam ja?
Što sam?
Koga je briga?
Ta – pa vi ni ne znate da postojim
A ja svaki dan krvarim!
I ja se borim!
Teško
Gusto
Crno je
Nebo
Tmasti se oblak
Nadvio nad svako svemirsko oko
Dok čovjek istinu svijeta poima
Duboko
Kao iz korita broda okna
Iz utrobe duboko
Van
Duboko
Van
Van! Van! Van!
Van
Kroz oba oka
U utrobi mu močvara
Kreket žaba
Paučina
Podmukla istina
I jedan zelen lopoč nade
Ustajala istina u čovjeku vrije!
U gejziru života
Ljudi!
I jedan čovjek koji posmatra
Zagledan stoji
Sasvim sam
Nebitan
Među svima
Zapitan
Tko sam ja?
Što sam?
Koga je briga?
Ta – pa vi ni ne znate da postojim
A ja svaki dan krvarim!
I ja se
Bojim
A dolje ispod
Na točkastom svodu
Kilometri svjetla na cesti života
Ljudi pčele
U košnici svijeta
Na cesti koja ne vodi nikud
Karta svijeta je karta života
Ona vrti se
U krug
Ugaslo nebo
Potpuni mrak
Svjetlom grada obasjan
Jedan čovjek stoji sasvim sam
Progutao je mjesec
Skinuo ga s neba rukom
Malu kuglu noćnog svjetla
A točno tamo iza leđa
U prošlost bačen dan
Iz utrobe u očima mu
Čitav svemir iscrtan
Dok škarama reže
Nebo po šavu
Sutra već je
Novi dan
SMRT HOĆE SVE
Bolestan
Budi
Nemoj ništa
Reci
NE NE I NE!
I neću
I ne trudi se
I ne razumi
I ne napravi
I odbi
I ne ugledaj se
I ne zagledaj se
I ne daj ništa nikome
I nemoj
I neka prođe sve
I samo pusti
I neka sve
Propadne
Uruši se
Nestane
I nek’ ništa nije važno
I nek’ ništa nije sveto
I razruši
Uništi
Sruši
I napravi sve krivo
Pogrešno
I ne pomogni
I ne ustani
Samo lezi
Ostani
Proklet
Odsutan
Pokvaren
Bolestan
Budi
Samo gledaj
I ne budi se
Iako ništa ne slušaš
Iako ništa ne čuješ
Slika zvoni
ZATO DRUGI HOĆE
SVE
Koga život ne izliječi
Smrt hoće
Koga život ne izliječi
Smrt hoće
SMRT HOĆE SVE
DUBILO
Duboko
Duboko
Duboko
Iz Crnine
Iz Najcrnje Tamnine
Dubilo Te Dubi
Iz Dubine
Iz Kamenog Ognja
Najcrnjeg Oka
Iz Utrobe Svijeta
Proždire
Guta
Jede Te
Iznutra
Kada Zine
Dubilo
Iz Dubine
Vidiš Li Ga?
U Vremenu Bilo Kojem
On Se Migolji
Crnilo Mu Crni Veo
I Bez Vjetra Se Vijori
Strah Li Te?
Ne Brini
Neće Nikom Reći
Ne Osjeća Ništa
I Smije se
Stojeći
U Najdubljoj Tmini
Hropće
Diše
Uzdiše
Riče
Posrnuli Anđeo Što Stoji
Kreće Se
Urliče
Skače
Hihoće
Viče
Jače
Jače
Jače
On Oganj je
Pepeo
Žar
Vrućina
Gnjev
Žestina
On Đavao Je
Vrag
Sa Drugog Svijeta
Dubilo On Je
Poeta
Tamo Gdje Crno Je Kao u Rogu
On Rogove Crne Nosi
Uvinute
Svinute
Valovite
Vinute
Krasne
Dva Metra Visoke
Šiljate
I Jasne
U Njegovom Duhu
U Njegovoj Sjeni
Tamo Gdje Kamenje u Njemu Leži
Iznutra
Duboko
Duboko
Iz Zemljine Dubine
Ispod Mokrog Korijena
Stabla Svijeta
Iz Podzemlja
Crnog Oka
Dubilo Te Dubi
Iz Duboka
Crni Demon u Crnome Lugu
Čovjekov Skelet u Nepravilnom Krugu
Mrtvi Život u Crnini
U Nutrini
U Dubini
Iz Zemlje
Zemljom Hoda
Vitkog Hoda
Točno Je Tamo
Gdje Treba Biti
Dubilo
Sada Je Na Površini
On Istina Je
Utvara
Crnina
Dubilo
Crnog Oka
Dubilo
Iz Duboka
