03/12/2023
Pretraga
Miroslav Kirin, KNJIGE KOJE SU OBILJEŽILE MOJU 2020. GODINU!

Miroslav Kirin, KNJIGE KOJE SU OBILJEŽILE MOJU 2020. GODINU!

1. Lev Ozerov, Portraits without frames (Neuokvireni portreti), Granta, London 2018.

Pravo otkriće, možda i knjiga godine uopće, sjajna knjiga narativnih pjesama, „Neuokvireni portreti“ Leva Ozerova (Lev Goldberg, 1914-1996) nude pedesetak dojmljivih pogleda u živote sovjetskih pisaca, skladatelja i umjetnika uhvaćenih između umjetnosti i politike, pri čemu Ozerov ne ocrtava cjelokupne životopise, nego se usredotočuje na rijetke, gdjekad i jedine susrete s tim ljudima pri čemu iskazuje izniman dar za precizno zapažanje i liričnost očito neliričnih stanja i situacija. Riječ je o poetskom pripovijedanju dokumentarističkoga tipa koje može podsjetiti na Sebalda. Nestrpljivo iščekujem prijevod na hrvatski.


2. Samuel Beckett, Novele i tekstovi nizašto, DHKP, 1976., prev. Mirjana Dobrović

Danas (a riječ „danas“ začas gubi tlo pod nogama, kao kad kažem, „danas je moj rodni grad pogodio strašan potres“) se pitam – zašto uporno čitam Becketa, i to ponajprije njegovu prozu, pa i radio igre, koje su zapravo hibridnoga karaktera, gdjekad bliže prozi, primjerice „tekstovima nizašto“. Možda zato što u tom apsurdu i beznađu uvijek proplamsa humor, Beckett zna biti nevjerojatno duhovit pisac. Jer nema beznađa, je li?! Njegov svijet je i dosljedno ispisan i upravo ta dosljednost napisane rečenice, fragmenta, monologa – trajno fascinira i nadahnjuje.


3. Franz Kafka, Dvorac, Šareni dućan, 2011. prev. Boris Perić

Dok su drugi u prvome valu korone iščitavali Camusovu Kugu i tražili sličnosti s našom situacijom, ja sam neposredno prije lockdowna posudio Kafkin Dvorac, koji, na svoju sramotu, dotad nisam čitao. Kako ispada, postoji opravdanje za sva kašnjenja, za zakašnjelo a zapravo pravodobno čitanje, recimo Mirisa, zlata i tamjana, pa tako i za Dvorca. Fascinirala me vrlo moderna, pročišćena Kafkina rečenica, čitajući nisam imao dojam da je to pisano prije stotinjak godina, možda upravo zbog humora, koji u Dvorcu isijava možda bolje i lucidnije nego u drugim njegovim djelima, ponajviše zahvaljujući situacijama u kojima se pojavljuju legendarni K-ovi pomoćnici.


4. Bob Dylan, Kronike, 1. dio, Algoritam, 2006., prev. Vladimir Cvetković Sever

S Dylanom sam proveo veći dio godine, lijepo je to i umirujuće bilo druženje u kontekstu korone, bilo uz njegove Kronike, bilo uz briljantni album Rough and Rowdy Ways. Kronike brižno, s iznimnim osjećajem za detalj i malu povijest bilježe postupnost Dylanova rođenja kao autora, odnosno koje su se to silnice sastavile u njegovom autorskom biću kako bi proizvele ono što prepoznajemo kao Dylana, iz čega je razvidno kako Dylan nipošto nije slučaj, u knjizi se bezrezervno ogoljuje, ne taji svoje korijene, priznaje u čemu su bolji, u čemu su veliki, npr Woodie Guthrie, zato je i Dylan velik.


5. Evelina Rudan, Smiljko i ja si mahnemo, Fraktura 2020.

Struktura te čudesne zbirke pjesama ispisanih u istrijanskom dijalektu i autoričinu idiolektu je jednostavna, proustovska u zagledanju u prošli svijet, a njezina su granjanja to jest, maleni spjevovi, njih četrdeset, očuđavajući, nepredvidivi. Iz Smiljka se nema kamo, to je svijet za sebe, određen stanjem “dokle su još svi bili živi” i stanjem jezika , iz čega sipi i radost i smijeh i melankolija i plač. Napokon je netko u hrvatskoj poeziji kravu ustoličio kao urbani lik, a ne kao simbol bešćutno zaključan isključivo u seoski svijet. A tu su još i sveci, i prašćina, i eagleton, i kocbek, i jesenjin, i dida u utrobi broda, i rip kirby i branje ljurljavica … Sve mi se to neopisivo peža!

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt