Kuća
Noću, kad svi spavaju, kuća žvače glasno sjećanja koja su ponijeli u dvjema
vrećama za krumpir i kutiji od cipela. Učini im se tada da kuća cvili, da se glasaju prozori, da propuštaju jezik mrzlog vjetra. Cipele je majka kupila jer su joj se povećala stopala nakon što je rodila. Prve cipele koje nije dobila nakon što više nisu nekome trebale, prve cipele koje je kupila novcem koji je sama uštedjela još dok je radila, držala ih je uvijek u kutiji, ispod kreveta. Stare je cipele, već iznošene, zgazila otraga i nazuvala po kući. Kućin udah: majka u gradu probava cipele dok prodavačica u rukama drži bebu; majka kopa u bašti dok dijete leži na deki kraj bašte; kobac, pa dva pa tri koji lete prijeteći nad šumom, voćarom i baštom; majka cijepa drva. Kućin izdah: lisice su noću pokrale kokoši, netko je zakopao mućak ispred praga, rat. Kad su bježali, ponijeli su nekoliko prnjaka da imaju za prvu ruku. Otac je ponio žilet i četku za brijanje koju je kupio kad je upoznao majku. Preveliko odijelo sa svadbe koje mu je poklonio ujak. Od majke je primio naredbu, obrij se kako bog zapovijeda ako hoćeš da dođem živjeti s tobom. Kućin udah: kad je dijete došlo, u gradu su kupili novu deku. Bila je to jedina mekana deka u kući. Majka ju je sa sobom ponijela, u nju je umotala dijete. Ponijela je i kasete. Kasetofon je bio prevelik. Nekoliko fotografija također je pospremila u malenu kutiju. Na jednoj su svi u voćaru, stoje jedno do drugoga među šljivama. Baba, đed, otac, majka, babina sestra, njen muž i dijete kojem ne može biti više od mjesec dana. Baba, đed i konj došli su bez ičega. Dvije deke, odjeća na njima. Baba je jedino uspjela rubac i malo špiglo spremiti poskrivećke u njedra. Zato baba noću kući predaje snove, a kuća ih smješta među stare sitne cigle od kojih je građena: ona i sestre beru kuruze, pa ih rulje za svinje. Tjera blago na pašu. Kopa rupe da u njih posadi grah za mahune. U svaku kućicu stavlja po pet zrna. Kućice za grah moraju se kopati ne predaleko i ne preblizu jedna od druge. Četiri su zrna dovoljna, ali peto, a nekad i šesto, ubaci za svaki slučaj, ako jedno nešto pojede ili ako izgnjije zbog prevelike kiše. Sanja baba kako u kasno ljeto počnu nestajati plodovi iz bašte. Nestanu paradajzi. Nestanu jedne noći i paprike. Nikad sve. Nestane grašak. Babin otac onda iznese stolac i deku i stražari noću s puškom koju je posudio od susjeda. Ne zna pucati iz nje, ali da bi nekoga prepao na smrt oružjem to i nije potrebno. Babin otac stražari noćima, ali svako jutro nešto opet nedostaje. Sigurno si zaspao, dobacuje mu žena. Onda nestane i kokoš jedne večeri, iako je bila u kokošinjcu. Nije bilo tragova lisice. Tog su ljeta nabavili kuju. Trgala se s lanca po cijele noći. Baba je svake večeri sanjala kako lopovi dolaze u kuću i kradu nju i sestre. Jednu po jednu, kao paprike. Sada opet sanja: njen otac spava s puškom u krilu, a oni kroz mrak dolaze, i stavljaju joj ruke na usta i na oči. Kuja ne laje. Nju su dohvatili prvu.
