TRAJANJE
pomilovah i njegovu ruku
i ne rekoh ništa
jer
sva su moja sigurna mjesta
prije ili kasnije
postala
nezaštićeni pružni prijelazi
zlatni krov baldahina
vijorio je
kao zastava
i razišao se
u svjetlucave niti
a to je trebalo biti mjesto
na kojem bismo nas dvoje
smjeli biti stari
voljela bih znati
što se dogodilo
između indijske batik haljine
i obrisa zašiljenih štikli
u izlogu knjižare
zbio se rat
pa iznova mir
i sjećam se rijetkih
džonova koji su me
dobrohotno preskočili
i nestali
u stampedu koraka
i dalje se surovost dijeli
na svakom uglu
lako
kao predizborni listić
s nasmiješnim licem
i praznim naličjem
za upis želja
ogledalo je
najsigurnije mjesto
od svih mjesta
na svijetu
jer
što mi ostaje
do samoljublja pod
zlatnim baldahinom
koji vijori
kao zastava
i truni se od prejakih želja
lakiram nokte
u japansko crvenu
štrcam parfem
na pregib koljena
da mi miriše noću
kad se zgrčim
otkud buđenju
tolike zalihe boje
otkud taj zastor
od pročvorenog šantunga
koji priječi svako upozorenje …
od mene će ostati
sprženi pikseli
na buvljaku subotom
portret žene
u vintage haljini
i nikom potrebna žalost
a bilo bi lakše umrijeti
na projekcijskom platnu
u masovnoj sceni
dokumentarca
o nekoj katastrofi
ipak
treba popiti vitamine
iscrtati ratničke boje
na tijelo kukavičluka
navući smjelost
biti obmana
i čekati
čekati
milostivi meteor
O SMRTI NI RIJEČ
odlazim na sahranu ženi
koja nam je kuhala puding
dok smo učili fiziku
za mračnih siječanjskih popodneva
kamena zgrada krematorija
hrani se suncem
i šuštanjem koraka
razmiče se
crni grozd obrisa
sasvim polako
prilazim prvom muškarcu
u žalobnom redu
dok ga grlim
vrškom cipele dotičem
njegovu cipelu
kao i nekad
moja natkoljenica
klizne među njegova koljena
steže me i ostajem bez zraka
naši blijedi obrazi se dodiruju
i mokri su
tare se svila o kamgarn
i ne vidim ništa do tog torza
koje drhti
naši su koraci klecavi
lice mu sjaji u bijeloj kragni
i svjetlo je svugdje
njegova majka je u crnom lijesu
njegova žena stoji tu negdje
sama
predugo to traje
i prekratko
o smrti ni riječ
PROŠLOGA LJETA KUPILA SAM ĆILIM
smisao
nizanja ovih slova
u tuniskom je ćilimu
za kojega sam se strastveno cjenkala
u tvorničkom dućanu u tozeuru
vi ste siromašni kao mi
rekao je mladi gazda
i prepolovio mi cijenu
uvečer me čekao na južnom ulazu u suk
odronili smo nasip trivijalnog
potpisali prednoćni ugovor s klauzulom
o sramu
strahu
i budućnosti
odrekli se svih i svega
pod mojim prstima
pucketala je dugmad
njegove bijele košulje
dok je postajao stvar
njegova koža
kao glatka površina oceana
prevučenog preko ekvatora
sjajila je pod oštricom uštapa
na drvenoj pozornici dječjeg kazališta
zadizao mi je haljinu
listao saten i žoržet
klečeći jezikom mi crtao
cvjetni vjenčić oko gležnja
i ponavljao
da si moja nosila bi zar
ISTINA O KRALJEVIĆU
neki su samo bili tu
i izgledali kao da nešto smisleno govore
jedan je stajao pred opkopom dvorca
i više nije želio ni posegnuti
za pletenicom bačenom s tornja
a tvrdio je da na nju dugo čeka
naginjala sam se pod teretom kose
i gledala kako ga napuštaju prsti
cardom se njihao festival
uličnih svirača
brodovi su odlazili
a putnici mahali kao o dolasku
na ljuljačkama su djeca
kao odrasli ljudi naoblačenih čela
letjela u stvarnost
a prevrtljivo vrijeme
izvodilo je lupinge
pravilo se vjetrom
sviralo ladonjama
može li se trajno naškoditi srcu
ako dva puta u kvartalu
ostaneš bez zraka
najprije od zamaha
potom od uzmaka
pred njim se njihala teška pletenica
a on je darovao ruke
DA SAM ŠEJN
ubacimo se večeras
u jedan od tridesetšest
sparkiranih rols rojseva
pred hotelom grand
recimo da smo biseksualni
i odimo na neku
dobrotvornu priredbu
obrati klap klap za humanost
ne broji mi tirkizne koktele
oprašene mangom
ne mjeri mi centimetre
na potpetici
uvuci dim ili prah
i reci livriranom
da nastavi voziti
klizni mi uz nat
i učini nešto
stvarno ekscentrično
nastani se unutra
ja ću protegnuti noge
i lužinom umiriti kiselinu
da ne iskipi
u zoru
dok hodam kraj tebe
u maloj crnoj haljini
vjetar promiče
sedefnom ulicom
to što pada su oslikani zastori
NISAM MOGLA UPALITI PEĆ
trebali smo
pratiti naše mirisne tragove
guliti odjeću polako
i u pravilnim kriškama
voljeti mogućnost ravnoteže
udvostručiti glatke trbuhe
i plesati
passo doble
i nije nas bilo briga
što je nadomak kolodvora
jedna tračnica pukla
što su se vagoni rasulii
po zemlji i kamenju
i lomio se zrak
pod škripom željeza
jer nije nam se dalo
izvući stopala zapletena u prekrivače
kupovali smo karte za svijet
sjedili u sikstini
klanjali se mrtvom ružnom anđelu
nasmijavali guštere u parku guell
caklili se
pod suncem lisabona
kao obojana majolika
na plaži pra nanga
jeli smo pržene banane
gledali
narančasta sunca
glave redovnika
kako se kotrljaju ulicom
voćarske trokolice trome
pod rascvalim lubenicama
zaljevski rat je završio
a nebo je bilo okićeno
crvenim lampionima
predvečer
u trgovini cipela
naše kartice postale su out
bili smo sigurni da je u pitanju greška
sutradan su kantove suze
ispunile korito dunava
voda je prekrila odjel kozmopolita
u zagrebačkoj sveučilišnoj biblioteci
a meni su modrili prsti
u stegnutoj pesnici
pred susret s morem
pjenušavim od bombi
gledali smo domoljube
ogrezle u zamci
pjevali su himnu
i uzmicali
pred plavim omotnicama
tog ljeta bez turista
prijatelje naše
granate su zaticale
pred zidovima tihih kuća
sprovodi bez trobojnica
obredi bez karmina
a mi smo pušili marihuanu
brojali uglas sekunde
od ispaljenja do pada
u ovoj zemlji
razapetoj
između dvije psovke
zveckale su čahure bez svilaca
oči su mu ljeskale dok je govorio
ne dam ti jabuku
ostavit ću te ovdje
na ledini između rova i mora
pa se snalazi sama
dobacila sam kratak pogled
posuvraćenoj kragni
njegovog zelenog kaputa
i poluprofilu zastalom na dovratku
nisam mogla upaliti peć
uljepljena krvlju
najlonom sam krpala
razbijeni prozor
usred onoga
čemu su laskali
imenom život
a vani je zviždala bura
sanjala sam vjeverice
povješane
po granama u dvorištu
noinu arku i djecu odjevenu u redenike
sanjala sam sebe
prostrtu na zamrznutom štriku
njegove taštine
onda je netko oglodao
deset godina
postali smo zapad
dobili pirotehniku
a hana se nikada nije rodila
