05/07/2020
Pretraga
Nedžad Ibrahimović, Mala povijest smrti i pisanja

Nedžad Ibrahimović, Mala povijest smrti i pisanja

(iz knjige pjesama, Sarajevo, 2017)

ASTEČKO SRCE

(R. Marinkoviću)

Nožem zasijecam crveno
srce lubenice i mislim o strašnom
glasu žžžžžžžžž u riječi nož

Ona zuri u tačku na stolu
Da li se tebi dešava da na
predmetima odmaraš pogled
pita
Da, ali to krene s vlastitim
imenima zato tako rijetko čitam
smrtovnice Kao gasoviti trag kometa
ime mi dugo zna lutati mislima
Kao sjaj zgasle zvijezde kao kameni
nož astečkog svećenika oko astečkog srca
ono kruži sve dok opet ne umre kao
zajednička imenica dok ne postane
predmet Draga ja na mrtvima
odmaram jezik

Ona svoj pogled usmjeri
na rasječenu žrtvu na njeno
srce, na svećenika ljubavi,
znaš li ti da je Althusser
ubio svoju ženu Da, znam,
Helen Rytman, udavio ju je,
gospođu Helen Rytman Helen
Rytman


SATANSKI TANGO

(H. Derviševiću)

U pola sedam uveče
u glavnoj ulici kod galerije
psi griju bolesne trbuhe
nad crijevima centralnog grijanja
S Plješevice vjetar nabacuje
papirno smeće sve te vrišteće
bjeline studentskih bilježnica
jedan zimski kampus otjeran
na rub poznatog svemira
A onda na kraju kratke ulice
dovoljno daleko od pasa
krezavi prodavač knjiga i ja

-Čuj stari knjige se čitaju
da čovjek opametni
da ne pobudali

Kakogod, rizik je to

Kad se oči suze i pogled
odluta u daljinu
ne može se čovjek
ne sjetiti da će
brda prva krenuti


GLAVNI NARATOR

Mladoliki skelet u sivom odijelu
iz nekog razloga poskakuje
dok na kiši za sobom vuče
nakarminisanu djevojčicu

Pokraj “Butika mesa”
ispred bihaćke Fethija džamije
pokisli psi čekiraju prolaznike

Žurim u kafanu naći se s prijateljem
kojem su odstranili testise
Veselimo se razgovoru
o njegovom novom romanu

Mora razriješiti veli
stanovite probleme
s glavnim naratorom


WIZZAIR

Jesu li to posljednji ljudi
Jesu li to posljednja lica
Počinješ da ih studiraš
pratiš njihove pokrete
primjećuješ kako jedu
kako se tiho smiju i podriguju
kako šalju svoje posljednje
poruke kradomice radiš
forenziku in vivo
samo ti četkica nedostaje
Pitaš se kako si ih zaslužio i
kako su oni zaslužili tebe
Jesu li oni ta prava mjera
tvoga života i pravi začin
tvoje smrti
Počinješ memorisati
njihove frizure noseve i
oblike corpusa te
hipsterske brade i
te mat boje očiju
Znaš da se negdje u zbiru
tih fizionomija među njima
u njihovu presjeku
krije lice koje tražiš
Krije lice smrti
tvoje smrti konačno
Čovjek na sjedištu pored tebe
ne prestaje brbljati i ti shvatiš
kako smrt ima lice jezika
Ali šta sa svim tim
nijemim licima


MORE

Danima slušam otkucaje
srca u desnom uhu
pogotovo dok ležim
i odmaram Kao neki potpalubni
motor ono ritmično bubnja
na pozadini šuma vode
koja prolazi ispod broda

I ne znam šta osmatram
pažljivije ujednačene
udare klipa u cilindru
tijela taj tihi šum vode
i struja koje se lome i
prepleću ili more što
se ispod ljulja
Koliko li je duboko
li je


LJUBAV POSLIJE LJUBAVI

(D. Walcottu)

Ako me strah da ću
oživjeti kao neko drugi
da li je nekog drugog
bilo strah da će oživjeti
kao ja i šta bi sad o meni
mislio šta mi je onda
za njega činiti da se
ne zlopati da drugome
zlo ne čini da svoj strah
preživi šta mi je činiti još
Hoću li ga umjeti
prepoznati s one strane
vremena kada se sretnemo
kada se upoznamo i ispitamo
jedan drugoga ocijenimo

Ili ću to opet biti samo ja
ovaj ja i s one strane
vremena onaj koga
samo strah je da opet
oživjet će u nekom
drugom


ŽELJA

Javljam se djevojci
Ukucavam merkator Podešen
na automatsko predviđanje riječi
Viber sam upisuje krematorij

Tako me ona zatiče u budućnosti
Za zatiče, dok iza kase nastojim skicirati
pjesmu, uređaj sugerira zatočen

Zatočen u krematoriju pravi je
opis moje želje Trebalo bi se možda
pomiriti s tim da izmedju virtualnosti
i dima nema razlike


PUT

(M. Crnjanskom)

Dok sam kući
nemirni u krevetu sam fetus
U provincijskim hotelima
spavam prav i
ravan pod zvijezdama
Kako su tihi, snežni
vrhovi Urala
Kući mislim o putovanju
na putu rado bih bio doma
I bit će tako sve
Sve dok u dalekoj sobi nekoj
jedan zgrčeni ne nađu fetus
sve dok u kući mojoj
ne kažu Uuu on
otputovao je
davno.


NAD PRAZNINOM

Niko više ovdje ne kupuje knjige.
Želja i ja ispred knjižare
S Carverom pijemo jeftinu rakiju.
Iako zgodna konobarica i po hladnoći pređe
preko trga u miniću, mi kod nje više ne naručujemo.
Kreten od gazde je nekako zaključio da mu je posao krenuo
i podigao cijene.

U žutom papagajskom kaputu, s očima bez nade,
u prostor ulazi jedan novi prosjak, i zaobilazi naš sto.
Olinjali pas od jučer njuška pred vratima kafane
– ništa ne zna o napuhavanju cijena

Sa studenim vjetrom od praznih gradskih
jezera javi se sjećanje na sina. Sve su prilike da mi je
Bela skotna, kaže Želja. To mi je oko stotinu maraka po štenetu.
Posvađali smo se i ja sam ga onako očinski odalamio
– i to je bilo to – prije šest godina.

Lutalica zapišava džamijski zid i loza se
izvija u nebo – ka svom zrnu graška.
Poznanik, geo-ovako-onako inženjer, rekao mi je da
zbog izvlačenja slane vode cio grad lebdi
nad prazninom.

Sutra će biti toplije, velim, pogledam u prazninu
i ustanem.

A Carver? pita Želja.


NEMOGUĆA SAUČEŠĆA

Ako pričamo naprimjer
o toponimima susjeda Hazema je
sebi kupila grobno mjesto Starija
očeva sestra sebi i sestri Istodobno je
i majka kupila zemlju s druge strane jezera
pa je u nju posadila moga oca Bila
neka akcija za grobne parcele Pokraj
gipsanog ždrijebeta sada otac
raste ispočetka

Hazema redovno trijebi svoju zemlju i
zaključuje kako mlado drvo iznad
parcele ima budućnost i kako bi
svojim korijenjem cijelu smrt moglo
prolaziti kroz nju Zato ga zalijeva
slanom vodom iz Panonskog jezera
kako bi drvo umrlo prije

Tetka je entuzijastično podigla dva
spomenika uklesala imena i datume
rođenja i misli kako bi svakako bilo
dobro da su i polubraća tu pokraj sestara
i da bi to pred ljudima zacijelo svjedočilo
o njihovoj ljubavi Iako se više radi o pola
jednog pravog brata, moga oca, i četvrtini
drugog kako kaže tetka, jer se od starijeg u
komemorativnom centru u Visokom
čuvaju samo noge

Majku je strah dubine
i zato želi biti polegnuta iznad zemlje
kao Indijanac Svakako je loša i glibava
ta akcijska zemlja

Ljubavi, kada ti umreš sahranit ću
te u Internet Cloudu ali neću moći
saučešća primati kaže moja ljubavnica

Strašna su ta nemoguća saučešća


fotografija (Fraktura – facebook)

booke.hr

Na portalu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku, kolumnu i zanimljivosti iz svijeta knjige naši će gosti odgovarati na katkad uvrnuta, neobična i politički nekorektna pitanja. Izbjegavat ćemo standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.