”Brada puna rose” peta je objavljena knjiga Zorana Krstića, treća prozna, a druga zbirka kratkih priča. Za svoje radove autor je višestruko nagrađivan na nekim manjim hrvatskim i regionalnim natječajima, objavljivan u nekoliko književnih časopisa i na nekoliko portala.
Naturalistički obojene, suvremene socijalne, ponekad i satirične tematike, priče donose jedan turoban ugođaj, detaljno i postupno grade i nižu neuobičajena, ali realistična događanja. Krstićeva rečenica je opora, ali sintaktički dotjerana do savršenstva: bilo da je krležijanski duga ili telegramski kratka, uvijek ima logičko opravdanje. Upoznajemo cijelu lepezu raznovrsnih likova: tu su kvartovske dangube, osuđenici u zatvoru, otuđeni bračni drugovi i ljubavni parovi, disfunkcionalne obitelji, nezadovoljni poduzetnici, ljudi u krizi srednjih
godina, propali studenti, policijski doušnici, alkoholičari, tvornički i građevinski radnici, ekološki aktivisti. Ukratko, ovdje imamo jedan sociološki presjek našeg društva. A kad se prisjeća Domovinskog rata, pisac u dijaloge izmučenih, isluženih vojnika ili napaćenih civila izloženih nasilju podivljale soldateske, uvijek ubacuje antiratnu poruku kao kontrapunkt. Gotovo sve priče, pa i one najkraće, imaju poantu, smisleno su zaokružene i vođene kontinuiranom dinamikom.
Iako stilski drugačija od ostalih, izuzetak nije ni ”Brada puna rose”, pripovijest po kojoj je nazvana cijela zbirka. To je mala počast ruskim klasicima, napose Turgenjevu. Promišljeno pisana arhaičnim hrvatskim jezikom, mjestom i vremenom radnje smještena u Rusiju krajem devetnaestog stoljeća, ova je novela ipak aktualna i danas jer, kroz jedno neobično putovanje, govori o dezorijentiranosti mladog čovjeka.
Izdavač ”Studio Moderna” iz Zagreba, u dogovoru s autorom, odlučio je knjigu ponuditi knjižnicama, a ne knjižarama, zaključivši da takav način distribucije omogućava zbirci pristup većem broju čitatelja.
