04/08/2020
Pretraga
Petar Andonovski, odlomak iz romana Strah od barbara

Petar Andonovski, odlomak iz romana Strah od barbara

Prijevod: Ines Cebović

Čamac straha: Penelope

Da nisi pobjegla onu noć iz manastira, sad bismo sigurno bile negdje u Španjolskoj ili Portugalu. Ono poslijepodne kad je ribar privezao uže u luci, znala sam da ću zauvijek ostati ovdje. Onog dana kad sam stupila na Gavdos, obećala sam si da više nikad neću pomisliti na tebe. I nisam pomislila punih deset godina, do danas, kada se Mihail doma vratio uznemiren. Prvi put sam na njegovom licu vidjela strah. Još rano ujutro okupili su se u taverni kako bi dočekali liječnika. Dok su pili rakiju, pop je pitao što ima novo s druge strane, pokazujući rukom preko mora. Liječnik im je rekao da je pao Berlinski zid, da je cijela Europa u iščekivanju. Svi su šutjeli. Nikome nije bilo jasno kakvo značenje može imati jedan zid u Europi.
Ovdje ljudi godinama žive zaboravljeni, povijest ih uporno zaobilazi, zaobišli su ih i guba i glad, i taman kad su pomislili da će ih i ovoga puta zaobići, u tavernu je uletio Spiro i počeo vikati na sav glas: „Došli su! Eno ih, približavaju se luci!“ I bez pitanja tko su oni, svi su se uputili prema luci u Karaveu. I tada, usred mirnoga mora, u obliku čamca, do njih se sve više približavao strah.
Iz čamca je izašlo troje ljudi, dvojica muškaraca i jedna žena. Žena je imala kratko ošišanu kosu, više je ličila na muškarca nego na ženu. Ribar koji ih je doveo rekao im je da su stigli kako bi se liječili na otoku. Rekao im je da su Rusi.
I tada mi se krv zaledila. Ne od straha! – nego od pomisli na tebe! Vidjela sam te kako stojiš, na licu imaš smiješak za koji je sestra Teoktisti govorila da je vražji. Ironično im se smiješ dok gledaš strah u njihovim očima. Ti, koja si govorila da se ničega ne bojiš, čak ni smrti.
Sjećaš li se kad su u manastir došla ona dvojica Amerikanaca, rekli su da su novinari i da žele fotografirati djevojčice koje žive u njemu, a sestra Erotej nervozno je cupkala na jednoj nozi i stalno ponavljala da glavna sestra Teoktisti nije ovdje, da je u posjetu manastiru u Arkadi, pritom pogledavajući u prozore njezine radne sobe. I nakon dugih pregovora s Amerikancima, povukla si me za rukav i rekla im da ćemo mi pozirati. Stajale smo i pozirale. Ja sam od srama cijelo vrijeme gledala u moje cipele prljave od prašine, a ti si se besramno cerekala prema aparatu. Sestra Erotej stajala je sa strane i cijelo vrijeme ti je prijetila da će te tužiti sestri Teoktisti, a meni je samo rekla da se trebam sramiti što slijedim tvoju pamet, ti si polustrankinja, tebi priliči takvo ponašanje, a meni ne. No nikada ti nisam rekla da sam ih se i ja pomalo bojala, istovremeno sam se bojala i da te ne razočaram jer si ti cijelo vrijeme ponavljala da sam drugačija, da nisam poput drugih djevojaka.

booke.hr

Na portalu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku, kolumnu i zanimljivosti iz svijeta knjige naši će gosti odgovarati na katkad uvrnuta, neobična i politički nekorektna pitanja. Izbjegavat ćemo standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.