Osebujan poetski iskaz, svrstava Mihaela Arčona u one umjetnike koji svoja bespuća traže u skrivenom jeziku poezije. Taj poetski govor je sastavljen od niza malih životnih fragmenata i ima uzvik bespuća i kada zašuti.
Ton snoviđenja plovi kroz jezičnu koreografiju gradeći kompoziciju i oblik same pjesme. Takav glazbeni jezik odiše mistično, filozofski i oplemenjuje svaki vid poezije. Na horizontu se otvaraju novi vidici, osjeća se duhovna nadogradnja i energija iz koje pjesnik spoznaje svoje dubine i previranja.
Spiralno prenoseći misli i poruke pjesnik i sam postaje riječ, postaje pjesma i sam jezik.
Prizivati unutarnje glasove dok se u pjesničkom zrcalu ogledavaju obrisi smrti i ljubavi, i dok se na izvoru ozareni Eros hrani strašću. U pjesničkom zagrljaju ovjenčana je sva ljepota i uzvišenost ovozemaljskog svijeta. Sve se splelo u igri života i usidrilo duboko u jednu nit koja povezuje njegov ritam koraka. Hod nije bespomoćna čežnja ili uzvišena molitva koja sagorijeva između sna i jave. Pjesnik je okrenut sebi i njegovo traganje seže u duboke vlastite ponore.
Njegov bitak progovara glasom mistike, ponirući u uzburkane vrtloge čovjeka i svemira. On se poetski poigrava, gledajući i smiješeći se smrti dok se koprca, ponekad njegovi vidici dotiču snove, ali i samu stvarnost. Pjesnikovi stihovi odišu skladno u imaginarnoj i začahurenoj stvarnost. On se u potpunosti zavlači u svoju nutrinu i životne krhotine gleda sanjalačkim očima. U njegovim metaforama možemo oćutjeti zvukove i glasove praznine koja donosi jednu zrelu pjesničku puninu i smiraj.
Sve odiše preslikavanjem misli, um je glavni pokretač pjesnikovog stvaralaštva, u njemu se sve odvija i raspliće. Pjesnik se ogledava duhovno u zrcalu i tako ulazi u nedokučive prostore iz kojih izvlači svu časnost i nečasnost ovoga svijeta.
Biti na proplamsajima sna i stvarnosti, odolijevajući svim žudnjama dobra i zla. Suočiti se i koketirati sa smrću kroz smiješak, ili svu nemoć ovoga svijeta ogoliti. To može pjesnik koji je svojom mišlju dokučio unutarnje i vanvremenske prostore, i koji je ušao u sfere kako bi čuo svoje glasove da bi nam otvorio nove poetske vidike iz kojih izlaze ustreptale misli, topao dah i emocija. Baš tada se um zaplete u čistoći duha i bića, i pjesnik tada promatra svijet svojim unutarnjim očima.
Zbirka pjesama “Jezik (Sam)“ je putovanje u nepoznata poetska bespuća iz kojih Mihael Arčon svoj pjesnički hod gradi na jedinstven, osebujan i svojstven način. Sazdan od suglasja i melodioznosti, lirskom glasu dodaje harmoniju iz koje se slijevaju slobodni, snažni i nesputani stihovi.
Pretačući svoj lirski svijet kroz figure riječi i slobodni stih, na trenutak uspijeva dotaći onaj mali privid stvarnosti i uzburkati životne bujice dok prati svoje umjetničke korake sudbine. U takvom rasponu čuvstva uspio je nadahnuto izraziti sve elemente ljubavi, prolaznosti i dotaći samu srž života.
Ritmičke i zvukovne stope duboko su protkane njegovim istančanim osjetilima i prate ga intenzivno na njegovom umjetničkom putu. Razlomljena struktura unutar pjesme daje stihovima snažan dojam i prenosi jaku pjesničku poruku. Ova poezija nije omeđena, ona prelazi rub i odvodi nas izvan životnog prostora, nukajući nas na razmišljanje i na upitnost.
Mihael Arčon ponekad potiskuje realnost, donoseći nam nove promjene u samu bit poezije. Gibanjem misli i izraza nagovještava i zaziva misaone taktove i glasove gdje duhovni zov putuje imaginarnim tišinama.
Takvo putovanje je izrastanje iznad samog sebe i svijeta što nas okružuje. Ono dođe kao beskrajno putovanje u kojem možemo pronaći neke nove dimenzije prostora i vremena, i u kojem je jezik ipak glavno sredstvo pjesničkog izražavanja.
Valerio Orlić
Arčon (Archangel Mihael) je hrvatski underground umjetnik, autor poeta i kantautor. Rođen je 08.12.1976.g. u Rijeci, gdje i danas živi. Profesionalno obavlja odvjetnički poziv. Osim poezije piše i kratke priče. Svoja djela izvodi recitacijom, recitacijom uz gitarsku pratnju i glazbeno vokalnom izvedbom, a što sve zajedno kombinira ili izvodi zasebno kao jednu cjelinu. Iza sebe ima jedan samostalan glazbeni album “Pusti me da lutam” 2012.g./2013.g., i samostalnu knjigu poezije “Otkrivanje” 2012.g.
Hrvatsko književno društvo njegov rukovet pjesama JEZIK (SAM) nagradilo je pjesničkom nagradom „Josip Eugen Šeta“ za najbolji neobjavljeni rukopis za 2023. Knjiga se sastoji od 101 pjesme na 260 stranica čiste poezije. Njegov novi glazbeni album s već gotovim pjesmama je u pripremi za studijsko snimanje. Kao izvođač ponovno je vrlo aktivan na umjetničkoj poetskoj i glazbenoj sceni od kraja 2018.g. do danas i to kako u Hrvatskoj tako i u susjednim zemljama. Jedan je od su-voditelja Riječkih književnih jutra koju organizira Hrvatsko književno društvo.
