19/06/2021
Pretraga
Recenzija romana Ede Murića, Smrt Murnaua/The death of Murnau

Recenzija romana Ede Murića, Smrt Murnaua/The death of Murnau

“Nije pitanje ko pripovijeda već sa čije se tačke predočava narativna zbilja” zapisao je jednom Danilo Kiš, u “Času anatomije” uvodeći opravdanje za pripovjedačku tehniku Ich-form, iza koje se u tekstu javljaju, istovremeno narator ali i učesnik/svjedok u naraciji. Konkretno, u romanu Smrt Murnaua, autor, Edo Murić, poigrava se sa formom prvog lica, uvodeći umetnutog pripovjedača koji postaje svjedok opisanih događaja a njih iznosi kao faktografiju, dokument, dodatno se poigravajući sa tehnikom koju je u književnost prvi unio Borhes, a koja služi stvaranju iluzije vjerodostojnosti, potkrijepljene de facto činjenicama. Autor svjesno bira pomenutu poziciju, izbjegavajaći na taj način suvoparnost i ograničenost tradicionalnog pripovijedanja u prvom licu, pa se okviri narativne zbilje usložnjavaju uvođenjem tehnike umetnutog dokumenta, autobiografskih podataka vezanih za misteriozan život istoimenog junaka romana, te paralelno neprestanih digresija koje podvlače znak jednakosti između junaka i umetnutog naratora, tako da u određenim segmentima romana, mi ne znamo gdje je fiktivna granica između jednog i drugoga. Fabularna okosnica, vrti se oko spoja različitosti: “Nije slučajno što je u tvojoj krvi toliko različitosti”, rekao mi je jednom (citat) i fame koja nužno prati kontroverzne likove kakav je, u karakterizaciji autora, oslikan glavni lik. Umetnuti pripovjedač iz uvoda, Garcia Stevenson, za koga autor tvrdi da je bio svjedokom svih iznijetih činjenica u romanu (a njih je čitavo bogatstvo, od istorijskih, političkih preko novo-umjetničkih koje su se rađale između dva svjetska rata, kontroverzijama i misterijama kojima je junak romana Murnau, bio okružen poput vela tajanstvenosti), a sa čije se tačke gledišta opisuje narativna zbilja, pojavljuje se i kao alter –ego samog autorskog glasa: “Murnau je puno govorio o načinima za bijeg, koje su mnogi evropski umjetnici pokušavali pronaći tih godina. Sve to od čega osjećate da trebate pobjeći je ono što morate prigrliti kao dio onoga što jeste. Umjesto da bježite, trebali biste stvari nositi sa sobom. Bali vas neće pretvoriti u drugu osobu”. (citat)

Alter-ego, pojam koji u književnost uvodi Rembo, istovremeno predstavlja bjekstvo, jedan od glavnih romantičarskih motiva koji su stvorili kult “ukletog umjetnika” nadajući se da će bjekstvom iz splina učmalih rodnih gradova, spasenje naći u dalekim, egzotičnim kulturama, istovremeno se miješajući sa njima. Svi pomenuti motivi, duboko su isprepleteni u Edovom romanu: od bjekstva iz rodnog grada, odlaska na egzotična putovanja, ali on, za razliku od romantičarske tendencije, a priori zna da ga ništa ne može pretvoriti u “drugu osobu” da će sebe, kao teret neizbježnosti, nositi svuda sa sobom.

Umetnuti pripovjedač kojeg sam pomenula, a koji nas prevodi preko prološke granice u svijet glavnog junaka, sem što pripovijeda i opisuje njegov životni put do konačne smrti koja je dominantan motiv već od same sintagmatike naslova romana, sem toga se, poput Lorensovih junaka, oglašava u direktnoj interakciji sa čitaocima, postavljajući pitanja ili iznoseći konstatacije – kao da očekuje presudu čitalačke publike, u nastojanju da probije taj zid različitosti i dobije osudu ili opravdanje za svog kontroverznog junaka: “U to vrijeme veliki dio njegovog života za mene je još uvijek bio zagonetka. I prije nego što sam postao njegov dio, bilo je još pojedinaca koji su sigurno igrali važniju ulogu od mene. Znao sam ih po fotografijama koje je čuvao. Mnoge su te fotografije prikazivale mladiće, poput mene.” (Na ovom mjestu, otvaraju se i “vrata” za ulazak u Platonove dijaloge i svijet antike jer je glavni lik istovremeno kolekcionar).

Fotografije mladića u okruženju Murnaua, koji do kraja života pa i u smrti ostaje okružen famom, postavlja pitanja ne samo njegove tajanstvenosti u načinu života, bjekstva od sebe samoga, već i seksualnom opredjeljenju. I opet onaj alter ego umetnutog pripovjedača koji vrši neprestane digresije, paralele, i identifikaciju sa junakom o čijem nam zagonetnom životu i još zagonetnijoj smrti pripovijeda: “Ja sam mu polako podlegao, iz tada meni nepoznatih razloga. Je li to bila neka sjena? Očaj i muka zbog kojih sam se valjao u samozadovoljstvu i bijesu, jer mi ništa nije tada imalo smisla? Da li je to bila moja adolescencija? Ili je bilo nečeg tajanstvenijeg i tragičnijeg, što me je tada tako snažno obilježilo?” (citat) i nama, čitaocima, tj. recipijentima ovog djela, otvaraju “vrata identifikacije”, poziv na preispitivanje vlastitih, ne samo estetičkih vrijednosti jer ipak je riječ o umjetničkoj fikciji, ma koliko nas ona pokušala “zavarati” umetanjem faktografije, naratora-svjedoka opisane romaneskne stvarnosti, već i duboko etičkim, namećući pitanje koliko smo spremni da prihvatimo i odobrimo različitosti, miješanja krvi, dispozitiva seksualnosti, načelno podsvjesne identifikacije koja nas, prihvatili ili osudili, razumjeli ili ne, ipak, u krajnjoj liniji tjera na prevrednovanje svih tradicionalno ukorijenjenih etičkih kodeksa.

Iz prikaza Katarine Sarić, Vavilonska biblioteka

O AUTORU:

Edo Murić je rođen 1982. godine u Rožajama. Glavno sjedište mu je Beč skoro 20 godina. Studirao je teatar i film na Univerzitetu Beč. Bavi se pisanjem, režijom, slikarstvom i dizajnom. Pisao više puta za “Almanah” na temu filmske analize. Recenzent više knjiga (posljednja: Šabanagića Nahija: Drame i scenariji Abasa Redžepagića – 2019, u izdanju Almanaha). Pisao naučne članke za SYN, austrijski kulturni časopis. Grafički dizajner i illustrator više knjiga. Godine 2010. bio autor dokumentarnog televizijskog filma “Svitanje” (prikazan na TV Vijesti i drugim televizijama u Crnoj Gori), koji se bavio iskazima očevidaca ratnih zločina u okolini Rožaja (Kaluđerski Laz) u proljeće 1999. godine.

Noviji filmski projekti:

Autor je kratkometražnog igranog filma “Sibirski San” (2019), koji je snimio u Austriji i koji je bio u selekciji Moskovskog Festivala Kratkog Filma – Moscow Shorts 2019. Link: https://youtu.be/CnkT7BxjC2k

Autor je romana “Smrt Murnaua”, o poznatom njemačkom režiseru iz nijeme ere. Roman je napisan u originalu na engleskom jeziku i objavljen 2020. godine.

Intervju na engleskom jeziku povodom romana: https://www.enfantsauvage.at/articles/interview

Naredni projekti:

Ubrzo će biti objavljen njegov kontroverzni dramski tekst “Hitlerovo Djetinjstvo”, koji je prije pet godina pisao kao scenario za igrani film za jednu austrijsku filmsku produkciju.

Izlazi stručna knjiga o avangardnom japanskom teatru, u kojoj se bavio radom umjetnika Shujija Terayame (koji je bio tema njegovog magistarskog rada).

Pri kraju je rada na kratkometražnom animiranom filmu “Philosophus Autodidactus”, koji trenutno adaptira i u grafički roman.

Priprema austrijskog filma u okviru sopstvene produkcijske kuće, koji bi dijelom mogao biti sniman u Crnoj Gori.

Roman na kojem trenutno radi: Radnja je u Boki Kotorskoj, iz miljea katoličkog svještenstva. Biće objavljen 2022.

Česta tema koja ga interesuje je identitet, bilo na razini nacije, kolektiviteta, kulture ili osobnosti.

Written by
Katarina Sarić

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt