18/01/2025
Pretraga
Robert Roklicer. KRITIKA PISCU

Robert Roklicer. KRITIKA PISCU

EGZORCIST

Neke ljude je bolje
nikada ne pronaći.
Ne pružiti im ruku.
Ne uzeti od njih piće.
Ne gledati ih u oči.
Ima ih koji
kradu energiju,
usisavaju tuđi život
svojim nebuloznim pričama,
dosadnim monolozima,
žalopojkama,
impotentnim podacima
iz svoje prošlosti.
Oni ne zatvaraju usta.
Oni ne slušaju.
Ne zanima ih tuđe vrijeme.
Oni su bitni.
Oni su jedini.

Ali ako već upoznate takvu osobu,
pošaljite je mojoj bivšoj supruzi.
Ona je izvrsni egzorcist.
Uspjela je čak i mene otjerati od vraga.

Blagoslovljena bila među nogama!


ULOGA

Danas su mi javili kako sam
opet popušio ulogu u jednoj seriji,
ulogu policajca, nekog bezveznjaka,
pokvarenjaka, ulogu koja se po ničemu
ne može upamtiti osim po mojoj
ružnoj, namrgođenoj faci.

Već dugo nisam na televiziji glumio
Odvratnog lika, lika koji se, izgleda,

spretno prebacio s malog ekrana
u moju sjebanu stvarnost.


KRITIKA PISCU

Neodoljivo prezirem kritičare
koji se kriju iza svojih žena,
djece ili unuka. Onih koji nemilosrdno
seru po tuđim djelima a nisu se u stanju
vlastoručno ni potpisati.

Neodoljivo prezirem kritičare
koji su pročitali Sto godina samoće
ili Jesenjinovo Pismo majci.
Tu se njihova kultura čitanja zaustavlja.
I onda slijedi, Krvi ti Isusove,
što toliko psuješ u svojim djelima?
Jebem mu mater, bio bi super književnik
da toliko ne prostačiš!

Ja popijem još jedno vino
i fino ih stjeram u pizdu lijepe materine!
Oni zaslužniji dobiju i šaku u glavu.
Tek toliko da shvate da je život
Sto godina SRAMOTE!

A ako ni tada ne shvate,
udarim ih malo jače u glavu.
Čisto da ih kulturno osvijestim.


ODAHNUT ĆE MNOGI

Ovo je posljednja pjesma koju sam napisao
(znam, odahnut će mnogi na to!)
Kvarim prosjek malograđanštine,
prosjek nivoa domoljublja, ljubavi,
istine, proljeća ili nekih drugih godišnjih doba.

Ovo je posljednja pjesma koju sam napisao
i zabite mi za to križ na čelo, glogov kolac u srce,
jer meni se i dalje pije, jebe, iako sam već star
a tako mlad – dovoljno mlad da izdahnem ko izrod.

Ovo je posljednja pjesma koju sam napisao
a vi pišite dalje, ja ću uživati u istini neistine,
ona je tako važna za vas koji kmečite nad sudbinom,
nad usranim životima koje gutate kao beba majčinu sisu.

booke.hr

U književnom časopisu booke.hr publici pružamo kvalitetne radove pjesnika, pisaca i književnika iz Hrvatske i susjednih zemalja. Uz Blitz vijesti, kritiku i kolumnu, našim ćemo gostima postavljati pitanja izbjegavajući standardne, po shemi vođene razgovore, te i na taj način promovirati kulturne vrijednosti, promicati ih i poticati svoju publiku na povezivanje, razvijanje dijaloga i razmjenu mišljenja.

Kontakt