bilo jednom u americi
nakon Drugog svjetskog rata
svijet je bio crno – bijel
nije bio obojen
ludim bojama
kao danas
tih godina
nekoliko je mojih stričeva
pobjeglo u Ameriku
zbog svojih političkih stavova
i kako bi izbjegli zatvor
na nekom ogoljelom otoku
kontinent je bio velik
ali ne dovoljno
za njima su preko bare krenuli ljudi
obučeni u dugačke tamne kapute
s podignutim ovratnicima
ljudi mračnih namjera
koji nisu znali za milost
dok je noć ulazila
u američke domove
oni bi se stisnuli
kao pokisli vrapci
ispod krovova s kojih je curila kiša
tamo bi njihova srca kucala
na različite načine
jače i brže
kad bi mislili na svoju obitelj
i ženu koja
sva zajapurena kraj peći peče
buhtle sa sirom
i usporenije kad bi se sjetili
zbog čega su ovdje i što im je posao
tad bi im se srce umirilo i skvrčilo
kao čvarak
od napetosti i iščekivanja
a žar cigarete jače zasvjetlio u mraku
popišanog haustora
za to vrijeme
mojim stričevima srce je kucalo
normalno
osjećali su se sigurno i opušteno
kao prostodušna djeca
koju nije briga za budućnost
jedino što im se vrzmalo po glavi
i što ih je mučilo
bilo je to, kako će
kad uđu u američku trgovinu
tražiti
otrov za žohare
koji su se po njihovu iznajmljenom
stanu rastrčali
ko blesavi
kad god bi ugasili svjetlo
debele žene
debele žene su uglavnom
dobre kuharice
izgledaju poput onih
dobroćudnih crnkinja
iz filma Prohujalo s vihorom
koje golim rukama
otvaraju staklenke
i premještaju ormare po kući
tijela su im premala
da ih zadrže
kad počnu grliti
i podizati ljude u zrak
one se stalno brinu
ima li dovoljno hrane za sve
i boje se da netko
ne ostane gladan
debele žene su
dobre s mesarima
točno znaju koji im komad
mesa trebaju ispandlati
da bi ga mogle
nadjenuti s povrćem
i smotati u štrucu
one osim toga peku fine kolače
s manjim udjelom file
jer za vrijeme pripreme
kremu kušaju
velikom žlicom
da se uvjere
ima li grudica i
kakav joj je okus
debele žene često imaju
mršavu djecu
zbog toga imaju noćne more
i slabo spavaju
zabrinute da im djeca
ne budu bolesna
i ne završe na infuziji
u snu smišljaju strategije
kako tomu stati na kraj
one obično imaju i mršave muževe
koji u dnevnom boravku
čitaju novine
dok čekaju ručak
ili gledaju modne revije na TV-u
koje nose žene
pune kostiju i kože
na prvi se pogled može vidjeti
da ne jedu previše, gotovo ništa
tata i ja gledamo utakmicu
tata i ja gledamo utakmicu
na Segestinu stadionu
igra Segesta
i još neki nogometni klub
ne sjećam se više koji
pet mi je godina
i nikad nisam bila na stadionu
tata me stavlja na ramena
ruke sam zapetljala
u njegovu kosu
i tako se držim
kao krošnja za stablo
dolje svjetina viče
spremna nekomu polomiti kosti
najviše prijete čovjeku
kojem izgleda svi znaju ime
sudac pederu
sudac pederu
ja ponavljam za njima
taj je čovjek očigledno
preslab da šutira loptu
pa samo trči za svima u krug
tata me oduševljeno podiže u zrak
svaki put kad naši daju gol
u ruke mi stavlja
sladoled od vanilije
koji mi curi niz prste na majicu
trudim se što više polizati
ližem i majicu da ne ostanu mrlje
mogla bih zauvijek ovako
jesti sladoled
rasti kako želim
visoka kao bandera
volim taj pogled odozgo
sve bitno postaje nebitno
ptice to ne razumiju
one su tako rođene
da nas gledaju s visoks
do kuće me tata nosi na ramenima
hodamo na toplom svjetlu
kasnog proljeća
ja mu govorim u uho
sudac pederu
sudac pederu
kod njega to izaziva
smijeh
slušam ga kako se smije
i s rukama u zraku
čvrsto držim njegovu sjenu
