(fasade)
iza popravljene, jednoliko obojane žbuke tihe pukotine u zidovima, kapilare kojima struje niti vode, otisci zemljinih valova –
drugdje? upravo toliko, ni manje ni više, toliki potez oštećenosti: otkriveno meso crvene opeke zaderan djelić sive kože –
ništa ne možeš postići opiranjem, javljaju se pročelja u zboru i razmotavaju vrećastu tkaninu od prvog do zadnjeg kata
(izazovi)
hrabro prihvaćanje: otkrivena krhkost, znak da je nešto doživjelo udarac, odoljelo udarcu ali ne sasvim –
odbojnost prema okrhnutosti? – ah, to cijelost bez pokrića obećava trajanje, prikriva neizbježnu ranjivost
bolećivost, tješenje, zaštitničko okrilje: ne, nije duboka tvoja ozljeda, možeš još trajati –
izazov
okrhnutosti je sila koja tjera jezik da se vraća oštećenju u zubnoj caklini, i
zapinje, i oprezno, i protiv volje –
i ranjava se –
(činjenice)
vjera u cijelost zahtijeva da se okrhnutost ukloni – odnese na buvljak, razbije do kraja, baci kroz prozor u noći u kojoj jedna godina smjenjuje drugu i okrhnutost je dobra još samo za tjeranje zlih duhova
krhka vjera, jasno je svakome tko zna što čini mjehurić zraka skriven u glini, što nagao pokret, izdajnički stupić, dobronamjerna nestrpljivost: ni ono što je tek stvoreno, nije uvijek neokrhnuto
no okrhnutost boli! izaziva nove ozljede – može se dogoditi da zagrebe do krvi, no i bez toga pretvara bezbrižnost u oprez, zarezuje, zadire u sigurnost, u dah koji bi htio potvrditi samome sebi neokrhnutost trenutka
(mašta)
potiče maštu, višesmjerno – izaziva na smišljanje lijekova i kamuflaža – prihvatit ćemo, otkrit ćemo – što nedostaje nadomjestiti kapljicama zlata – a zlato je, znamo, suprotnost okrhnutosti i krhanju, postojano i sposobno uvijek iznova biti novo – i tako se stvara unutarnja slika u kojoj zlato malo po malo preuzima svijet
što je tvoje zlato?
na drugoj strani mašte trenutak u kojem je nastala, sa svim mogućim krivnjama – nižu se sudari, prevrtanja, pretrpani ormarići, tornjevi u sudoperu, teški predmeti koji ne bi trebali – je li svaka okrhnutost rezultat neke krivnje? – crni plašt vijori, uzdiže se kažiprst opomene, zaziva munje i gromove, baca kletve i zabrane, i neki se nemarni stvor začas nađe u vrtlogu okrhnutih predmeta i njihovih oštrica
siroti bespomoćni predmeti nipošto ne mogu snositi krivnju za svoje stanje – dok ljudi, međutim –
(kraljevna)
svemu tome može se dodati priča o kraljevni koja je u nekom trenutku, ne na početku, ne na kraju, razvila sklonost prema okrhnutosti
i otvorila apoteku u kojoj je sve bilo besplatno, a mnogo toga i beskorisno
i okrhnutost se, sva ta tuđa, skupljala u njenim očima, stapala se s njenom, sve dok nije gotovo posve izgubila vid –
(taj „gotovo posve“ zadnji je tračak cijelosti, ideje cijelosti koja proizlazi iz optimizma ili obrnuto)
(redukcija; sanacija)
redukcijom se može ponovno dobiti cijelost – izmijenjenu
uglačana ozljeda nije ozljeda nego namjera: tako je ta forma zamišljena na početku
ili pak cjelinu svesti na neokrhnuti dio: manja zapremnina, manja površina, manje katova, manji raspon – oduzimanjem do cijelosti! – ne, nikada nije bilo toga što je svojom slabošću dopustilo da nastane ozljeda
sakriti? baš se i ne može, no uvijek se može nanositi slojeve i slojeve prošlosti, selidbi, ratova, potresa – i nije ništa ta mala napuklina, čudo je preostala cijelost! (nedovoljna da otjera nelagodu)
preostaje još stručna pomoć, analiza materijala, kreacija zakrpe, paljenje na niskim temperaturama – najteže je pogoditi boju, boju vremena – i onda napuklo uspijeva izgledati kao cijelo, osim što je ta cijelost tek zacijeljenost
(rečenica)
i rečenica biva okrhnuta, ali s rečenicama stvari stoje posve drugačije
kad se radi o rečenicama, neistinita je svaka cijelost jer se rečenice, na ovaj ili onaj od spomenutih načina, uvijek bave okrhnutošću
(duboka linija loma)
duboko, duboko ide linija loma, ali ne do sredine? – do sredine i preko sredine! no još se čvrsto drži neokrhnuti dio – samo nemoj naglo uzimati u ruke to bezimeno nešto određeno unutarnjom prazninom
ili uzmi s one strane gdje je cijelo, pažljivo pridržavajući dio kroz koji prolazi pukotina – odlazeći, tražeći neku mahovinu, zemlju u koju ćeš zakopati svoju okrhnutost pa neka je zemlja liječi kao slomljenu šapu?
samo za gledanje, ni za što drugo, ta stvar tek korak udaljena od razbijenosti
(konačni lom)
pukotina nema milosti, razbija uzorak, potez izrastao iz jedinstvenog daha – i već je zaboravljeno vrijeme u kojem je postojao samo malen ugriz udarca na obodu, krajnjoj vanjskoj granici –
(okrhnutost je zaustavljen užas nad nenajavljenom nezasluženom nesrećom – nedovoljno velikom da bude vrijedna spomena)
tko ne priznaje poraz, izmišlja priče: svaki od dijelova koji će konačnim lomom uskoro nastati privest će se nekoj svrsi – nešto dodati nešto oduzeti, prsten za stabilnost, uglačan rub – i reći: dobro je lijepo je
(tijelo je tek tijelo)
i onda? zašto bismo bili antikvari? neka pukne do kraja, neka ostane samo unutarnja praznina! – nepouzdana, već se stapa s čim bilo, i sjećanja će se pomiješati, i potez-dah rasplinuti zajedno s jutarnjim maglama
to je ista ruka, sljedeća ruka, ruka ruke, koju treba natjerati da okrhnutost pretvori u ništavilo? – napokon netko mora izvesti prvi pokret odbacivanja –
jer čemu se uzrujavati zbog tih općenitosti: tanjur je tek tanjur, kuća tek kuća, tijelo tek tijelo
