1.
Kad se posvađamo na pas mater sve što sam ikad dobila od tebe leti kroz prozor. Otvoren. Zatvoren. Sve je to isto. Ja sam slabovidna ptica i ne znam razliku između dobro je i mogli smo sletjeti u središte nekog Zemljinog pola. Ne sjeverni jer je kretanje u debeloj odjeći ograničeno, a ne ni na južni jer bismo i onda bili ograničeni. Mogli bismo sletjeti na zamagljeno staklo, nekoliko koraka dalje, i zapaliti cigaretu bez da moramo govoriti. Rekla sam ti da ne vičem. Rekla sam ti da ne volim fleke na glatkim površinama. Rekla sam ti da mogu održati svoj let.
2.
Pojela sam deset brazilskih oraščića i sada ću umrijeti. Danas. Ili sutra. Do sljedećeg tjedna sigurno jer onda počinje sljedeći krug znanstvenog novačenja. Do onda svakako moram umrijeti ili se preseliti u podzemne vode. Svi kanali vode u Rim jer tamo nema neugodnosti, samo divlje šparoge za ono kad mi čitaš misli pa sam morala pojesti jedanaest brazilskih oraščića, još jedan za svaki slučaj, i sada ću umrijeti. Večeras. Sljedeće jutro. Svakako je bolje od utapanja.
7.
Ako nisi siguran što je to na tvojoj koži možeš pretpostaviti da sam ja. I je najjednostavniji veznik nakon otkrića tople vode i mi smo vezani svakim i kojim sam se pričvrstila za tvoju ramenu kost. Na očigled ne mislimo isto. Ja sam zasićena forma, a ti si ti. Ti si koža koja te drži na okupu. U suprotnom bi se raspao i ja bih pala s tebe. U prošlom životu sam se bojala visine. Bojala sam se pada i nogu koje bi se raspale pa bi onda ti morao pasti s mene. Ja sam lagana u prošlom i sadašnjem vremenu, a ti si ti. Ti si nadkoža na svojoj koži.
19.
Poklanjam jednu kartu za kazalište. Znam, u zadnji čas. Sredina prvog reda ispred pozornice, ispod bosih stopala i hoda koji se vježba cijeli život. Opis. Usporedba. Mikrofoni previše naglašavaju pozadinski šum unutarnjih svjetova pa smo glasni samo vlastitim glasnicama. Publika je komplementarna svim elementarnim pojavama i zato predviđam da večeras ipak ne mogu biti kiša. Grmljavina. Suša. Nepomična sam u nekom prostoru.
26.
Možemo govoriti o svemu dok nam kava ne dosegne optimalnu tjelesnu temperaturu. Tu riječ smo već iskoristili pa nećemo više o njoj. Možemo govoriti o svemu drugome. Reci mi o toplini. Reci mi o drveću koje možemo posjeći ako zima padne ispod predviđene temperature. Tu riječ smo već nekoliko puta izustili pa bolje da više ne govorimo o tome. Reci mi o umjerenosti. Reci mi da se ne moram brinuti jer svakako možemo nastaviti o svemu čak i nakon što kava promijeni svoju gustoću. E to, to, tu riječ još nismo imali.
29.
Bolje bismo se razumjeli da smo rođeni u istom podneblju. Ti si zračna životinja, a ja se skraćujem. Do sada sam se već skratila za sjecište dva pravca koja su si odmah obećala da se nikada neće sresti. Kad je to bilo? Ne znam, nikada se nije trebalo dogoditi. Nikada se nisu trebali sresti, a ja sam se svejedno skratila pa ti više ne mogu čitati s usana dok objašnjavaš kako mogu poletjeti bez zaleta. Pokušavam stajati na prstima, a ti samo želiš spasiti nečiji život.
37.
Hrabra sam jer sam rekla da hrabrost više ne postoji. Barem ne onakvom kakvom ju pamtim. Uvijek u ženskom rodu, savijenu malo ispod medijana da ju imam dovoljno prostora prenijeti iz jedne u drugu točku. Ona je mikrokozmos, a mikrokozmos je zbroj jezgre i prošlosti te jezgre. Ja sam apel da sve to detaljno zapišemo. Hrabra sam u tri fiksna zida. Hrabra sam kad ponovim ono što sam već rekla prije manje od minute. Hrabra sam kad te usadim u četvrtu pomičnu pregradu između mene i svijeta i sve zapisujem prirodnim jezikom.
41.
Došao si govoriti o svojoj traumi. Dogodila se prošli tjedan kad si izduženim vratom promatrao oblake. Projekcija, svakako, čvrstine s kojom se držimo za prizemne stvari. Došla sam šutjeti. Tvoja trauma je samo tvoja, iznenadno uzemljenje, svakako projekcija koja raste i raste. Povećala sam se da te mogu čuti jer ćemo sada govoriti. Govorit ćemo ispod oblaka s neobičnim kutevima. Više ti nego ja. Možda. Ako me ne probudiš. Govorit ćeš kako si se osjećao cijelog tog tjedna i kako si svaki dan započinjao kao da je kosina. Čekaj, pa tako se i ja osjećam. Zaustila sam.
44.
Kisnem. Ispravak, moje podlaktice kisnu. Okružuju sve ono što kažeš da se brzo kvari i zaostaje u tijeku jednog razvoja. Od dolje prema gore i od gore prema dolje dok se ne presiječemo. I ti kisneš. Ispravak, ti biraš kisnuti. Produžio si svoje tijelo koje više ne želi nepomično stajati. Kisnem više od tebe jer sam bliža zemlji pa dok stigne do mene kiša se još malo više zaleti. (obećajem posljednji) Ispravak, vanjska strana mojih podlaktica kisne više od onoga što si netom stvorio. Otvorit ću kišobran ako netko drugi to učini prvi. Ne ti, ti biraš kisnuti.
