Boce
svake četiri godine,
ponekad i češće,
u Hrvatskoj se održavaju parlamentarni izbori.
nakon svakih izbora
narod očekuje da će biti bolje,
a ono bude gore.
2010. godina bila je gora od 2009. godine,
2011. gora od 2010. itd.
to je uzrokovalo brojne tragične posljedice i
mnogi su se građani uhvatili
prikupljanja i preprodaje plastičnih boca.
među njima su bile i dvije kornjače.
vucarale su se od kante za smeće
do kante za smeće,
od kontejnera do kontejnera.
ispostavilo se da su sporije od svih ostalih
sakupljača plastičnih boca i
s vremenom su počele raditi
isključivo noću
jer je tada većina ostalih sakupljača spavala.
takav ih je režim života dodatno iscrpio i
zato jednoga dana,
dok su čekale u redu za pučku kuhinju,
druga se kornjača obrati prvoj:
”jebeš ovaj Zagreb!
mogle bismo se vratiti doma u Lonjsko polje i
nastaniti u našoj rodnoj bari;
ondje ima u izobilju hrane koja odgovara
nama kornjačama.
nikada više ne bismo bile gladne;
izležavale bismo se na suncu,
krale Bogu dane i češkale po međunožju”
”istinu govoriš”,
odvrati prva kornjača drugoj kornjači,
”ali kada bismo se vratile doma,
tada bi sve ostale kornjače u našoj bari znale da
nismo uspjele u Zagrebu i
da smo priznale poraz”.
druga se kornjača nakratko zamislila,
a onda je prvoj kornjači dala za pravo.
i tako su dvije kornjače ostale u Zagrebu i
nastavile sakupljati plastične boce
Provalnik
vani je cijeli dan kišilo
i nastavilo je kišiti tijekom noći.
druga kornjača zbog toga nije mogla zaspati.
ogladnjela je iza ponoći i
na putu od spavaće sobe do kuhinje
najprije je izašla u hodnik.
taman da će upaliti svjetlo,
netko ju je s leđa opalio loncem po glavi
druga je kornjača pala u nesvijest.
četvrt sata kasnije došla je k sebi
i ugledala prvu kornjaču kako joj stavlja hladne obloge
”izgleda da me je netko opalio s leđa po glavi”,
požali se druga kornjača prvoj kornjači.
”to je točno, ja sam te opalila”,
iskreno će prva kornjača.
”ti, ali zašto?”, začudi se druga kornjača.
”da, ja. oduvijek sam maštala o tome da mi provalnik
upada u kuću i da ga tresnem loncem po glavi,
i eto, napokon sam dočekala”,
iznijela je prva kornjača svoje najbolje argumente.
”ali ja nisam provalnik, ja sam ti suprug”,
ustvrdi druga kornjača skrivajući suze.
”nema veze, poslužio si mi jednako dobro kao da si provalnik”,
ustrajala je prva kornjača i udijelila drugoj kornjači
francuski poljubac.
”srećom pa te volim, inače bih ti prerezao grkljan”,
šapne joj druga kornjača i uzvrati poljubac
i tako su se druga i prva kornjača pohvatale i napravile
puno, puno novih kornjačica
Psiho
dvije su se kornjače odlučile lansirati u svemir.
prijavile su se u hrvatski nacionalni svemirski program
na opće oduševljenje svih ostalih kornjača u bari
prošle su na zdravstvenim pretragama,
ali već idući dan obje su pale na psiho-testu
bio je to kraj njihovih nadanja o putovanju u svemir.
barem su tako isprva pogrešno mislile
nekoliko tjedana kasnije,
druga i prva kornjača potkupile su hrvatskoga premijera,
a bogami i predsjednicu
i tako su se dvije kornjače zaputile u svemir
Nevjerica
dvije su kornjače ušetale u knjižnicu u svome gradu.
stale su pred tetu knjižničarku
pa izjavile kako bi željele posuditi
svaka po dvije zbirke poezije
teta knjižničarka ih je najprije pogledala u čudu,
a onda je zbunjeno procijedila:
”vi ste prve dvije kornjače u ovom gradu
koje su poželjele čitati poeziju.
zapravo, kada bolje promislim,
vi ste jedini korisnici ove knjižnice
koji su poželjeli čitati poeziju”
dvije su kornjače taj podatak primile s nevjericom,
a onda je druga kornjača rekla:
”žalostan je grad u kojem samo knjižničarke čitaju poeziju”
teta knjižničarka je nato pocrvenjela u licu i progutala slinu.
zatim je postiđeno dodala:
”ni ja nisam nikada čitala poeziju”
druga je kornjača ostala bez teksta.
prva je kornjača također ostala bez teksta
i tako su dvije kornjače nijemo stajale
