Ni živ ni mrtav
-Ne, gospodine, ne možete biti živi jer u smrtovnici jasno piše da ste mrtvi!
-Ali…
– Ništa “ali”! Odbijam Vaš zahtjev za poništenjem smrtovnice. Za mene ste mrtvi. Mogli ste se javljati svojoj ženi pa biste danas bili živi. Nesretnog su čovjeka gotovo silom izbacili na ulicu i on je danima hodao noseći transparent na kojemu je pisalo :” Ja sam živ!”
Kako je bio siromašan, morao je spavati na ulici. Jednog su ga jutra policajci našli mrtvoga na cesti. Prišli su tijelu i pročitali rečenicu na transparentu. Gotovo u jedan glas rekoše:” Možda je doista živ!”
Hoće li ga u borši donijeti?
Najvažnija pitanja u našem malom mjestu R. , koja se čuju svakog jutra u /ili ispred trgovine, a nedjeljom na tržnici, su: Je li netko umro?, Koliki je bio sprovod? Tko je počinio preljub?
Ako se nešto stvarno poštiva- to je Smrt. Broj ljudi na pokopu znak je koliko su i familija i pokojnik bili poštivani. Ako umre neki “viđeniji” mještanin, mnogi će znojni od žurbe doći izraziti sućut.
U zadnje vrijeme ljudi su prilično uznemireni. Ne mogu vjerovati da je u gradovima sve više onih koji žele biti kremirani. Hoće li ga donijeti u ovakvoj borši?- pitaju podrugljivo i podižu svoju torbu za trgovinu. To se pitanje može čuti i u poduljem redu ispred pošte, gdje se čeka da dođe netko tko zna adresu pokojnikove obitelji u gradu u kojem je živio. Taj koji zna adresu ponosno će prvi ući, a svi ostali će, kad dođu na red samo reći: Isto. Službenica će, naravno, razumjeti i napisati što treba.
Još je nešto poprilično uzrujalo ljude. Čuli su da se pokopi sve češće odvijaju “kao u američkim filmovima”. Puno puta su se smijali tom malom broju ljudi, misleći da svi zaslužuju biti bolje ispraćeni. Toga dana imali su o čemu pričati. U dalekom gradu umro je mještanin koji je svakog ljeta dolazio, a bit će spaljen i u borši će ga nositi. Nije ni čudo kad ga je “ ona njegova žena” godinama varala, a svi znaju s kim ( prvi susjed, njegov prijatelj iz djetinjstva). Fuj, sram ih bilo!- zaključili su i otišli kućama noseći svoje borše. Na rastanku su skoro prijeteći rekli da njih nitko neće u borši nositi.
