Poema o Genevieve
Nekad su ženama davali imena Genevieve
Hedwiga, Cecilija
Promatram ta slova s kamena
Nekako je čipkasto i ladanjski otklonjeno
njihovo postojanje
pa i sada kada su mrtve
Ne premećem misao
jesu li bile jake kao poredak
njihovih slova
jesu li ljubile ili postojale po računici
ne propitkujem pred uštirkanim zlatnim slovima
njihovu neovisnost
Genevieve je morala biti
pametna nasljednica
koja se brinula o uspješnom mužu pravniku
Tako nameće ovalnost kamenika
koji je jedini trag njezine intime
A opet
možda je bila
nesretno zaljubljena u konjušara Vlada
i dozvoljavala da joj liže
prepone u pohotnom mladom bunilu
Možda su njihova rana proljeća
odisala strahom i čežnjom
sakrivenom u šikarama
gospodarevog luga
Genevieve je možda ipak bila
provincijska službenica
Ta riječ provincija
joj daje priliku za sporednost
i razvoj zahuktanih priča
o njihalu opscenosti
Genevieve je jedva govorila materinjim jezikom
ali je nosila breme obiteljske
iluzije o kozmopolitnosti
Genevieve je odlazila krojačici
svaki drugi tjedan
i nosila fini saten
ponekad jersey i nešto tvida
Dvije oprave mjesečno
čipku kod kume Slave
kokoš od stare mljekarice
tucet jaja
jabuku jonagoldicu
stručak peršina
5 mrkvi
i staklenku vrhnja
od koje bi sam rub nosio 3 prsta masti
Genevieve je kupovala
u trafici najbolji duhan
mirisa višnje
i dnevni tagesblat
za muža
Mađara
Prezivali su se
doduše
Horvath
Genevieve je obavljala
zakonitosti
zakonite supruge sve do 5 poslijepodne
kad je suprug Camilo prilegao u sijestu
Tada bi Genevieve
ostavila sobaricu Hedwig
da prati njegovo disanje
a ona bi se na smeđem konju
svoga zakonitog gospodara
proskitala u lug
trgajući sa sebe kaputić od tvida
rubin boje i nestrpljivo skidajući
kopčice šešira
Genevieve je jurila niz kupinu i trnine
bijelom dojkom hranila
gladnog satira
poglede njegove gladnoga vuka
topila mekanom kožom bujnosti
krotila mu jezik
i jedva ispuštenu riječ
blagim otimanjem
sve do jutra
jer gospodar bi iznenada morao u grad
političkim obavezama
alarmiran
dok ne bi zaboravnost na svijet i
uz svu tu trenutnu slabost
Genevieve zakoračila snena
u blagost močvare
I tu joj je bio kraj
Danas ovjenčan u ovalno kameno spominjanje
Potpisao ga je neutješan suprug
gospodar one službenice
nesretno zaljubljen u pravu Genevieve
O Hedwig i Gretchen
U gustim zavjesama iznad bršljanske spilje
što se nastanila oko prozora
netko je mahnuo rukom
skrivajući i odajući trag svojeg promatranja
U vrtu se oko 3
začula pila
Gretchen je jurila
prema ulazu u kuriju
noseći golemu
cinober tikvu
dišući grabežljivo
u pritisnuti zrak ponad
kišnih oblaka
Otkliznula joj je tikva
niz stepenice
prema ljetnoj kuhinji
dok je nervozno zatvarala vrata
i brisala s očiju
slapove kiše
Blato je skidala grančicom hortenzije
istovremeno kišući
Hedwig ju je promatrala s galerije
Pomišljala je bili mogla
mladu Gretchen upoznati
s pukovnikom Hefnerom
Djevojci je vrijeme
a ona više ne može plaćati poslugu
Nekoliko časaka
šutjela je u polumraku
a zatim se spustila
grabeći ubrus od domaćeg platna
Greta ju je voljela
Hedwig je voljela nju
Surogat majčinstva
ili iskrena simpatija
s vremenom su se stopile
u duboku privrženost
Hedwig je u svoje samotnjačke dane
pažljivo odabirala ljude
koje je puštala u kuću
Gretchen je iz vrta
iz vinograda
iz kokošinjca
s vremenom zakucala na salonska vrata
Hedwig je pisala ljubavne romane
kompliciranih zapleta
tisuće spletaka i nemogućnosti
da se par spoji u svom ljubavnom bunilu
Hedwig bi tim stranicama
hranila gospodarstvo
i bila neovisna
od javnih dražbi i
služenja lokalnom veleposjedniku
Stara štriga
usidjelica
grubo su je prozivali diljem sela
kivno se naslanjajući
na njezino zamišljeno bogatstvo
Hedwig bi platila pravnika
da isplaćuje sve njezine dadžbine
kako ne bi kočijom nekud odlazila
No, ljudi su dolazili k njoj po savjet
Kako izliječiti groznicu kod djeteta, ublažiti giht,
kako rasiječi ugriz poskoka
kako smiriti nervozu nogu
ubrzan dah
glavobolju
pa i kostobolju
Hedwig je znala s biljkama
Gretchen i ona posadile su
vrt prepun ljekovitih biljaka
i zatim bi cijele godine
izdvajale sokove
sušile gomolje i listove
miksale
prešale
dobivale prah
Uz puno smijeha
uz puno miline
Bez tuge i straha
lakoćom kojom
se može živjeti
iz čistog dobrohotja
No ispod ubrusa
od domaćeg platna
Hedwig je skrivala
pismo svog pravnika
von Friedmana
Pisalo je
sitnim slovima
na žutom papiru:
Žao mi je, prokockao sam Vaš posjed…
U ime starog prijateljstva i duboke naklonitosti…
Hedwig se primila iznenada za srce
i skliznula niz stube
skroz do tikve
boje cinobera
nogama udarila
o kantu punu
svježeg mlijeka
i u bijelim mjehurićima
zakrvarila poput izvora
Poema o Ceciliji
Ženu koja je svoje ruke
ostavila u polju
u koraku pluga
i jednog konja
doveli su u grad
nakon prvog rata
Nekako je preživjela
progon
i radne logore
po Njemačkoj i služenje
berlinskoj obitelji
industrijalaca
sve do samog kraja
netom prije velikih bombardiranja
Ceciliji se prvo gubi svaki trag
A potom
mrtva od hodanja
ulazi u Varaždin i sjeda na slamnati kovčeg i pada u san
Umor njezinih kapaka
nosio je težinu
metalnih sefova
u kojima se njezin poslodavac skrivao
Cecilija je spavala uz rub kolnika
ispod razrušene kuće
danima
I u tim trenutcima
nepokretne gladi
prljave stvarnosti
Cecilija je snivala
bijele uštirkane haljine
i ušivenu čipku
koju ju je majka učila u najranijoj mladosti
Skrivala je u porubu
jedne takve
žute,
skrivene u kovčegu koji
joj je sada bio
kuhinja, soba
i podrumski lakat
zamišljene seoske kuća
u kojoj je odrasla,
novac što ga je štedila za budućnost
Instiktivno je osjećala
da joj nije mrijeti
u toj hladnoj i strašnoj zemlji
u koju je nasilno dovedena
Cecilija je odlučila opstati pod svaku cijenu
U njemačkoj obitelji najmlađi sin
bio je gestapovski agent
Cecilija bi uvijek drhtala u njegovoj blizini
Strah je bio prirodno stanje
Trag da se mora moći
preuzeti što je ponuđeno
Thomas je bio ponuđen
nudio se Ceciliji od samog početka
Čekao bi dok ne naiđe u ostavi
a zatim bio joj zarinuo zube
u vrat do sukrvice
podsjećajući je da je Slavenka
i da je ugriz
njezina genetska veza s vampirima.
Cecilija bi susprezala bol
u tiho zamagljeno jecanje
znajući da bi njezin krik
probudio impuls
još pogubnijoj grubosti
bez moći
da se soldat
suspregne
Cecilija je znala da je njezina tišina život.
Propusnica za mogući dan.
Thomasu je bila dovoljna njezina krv
za šalicu kave
i tada bi je puštao
i slao konjetinu za ručak drugi dan
Cecilija je rakijom brisala ranu
a ponekad bi ju i vještinom čipkarice sašila
Negdje pred kraj rata
ušao je pri bombardiranju u njezin
ormar za spavanje
I tek što se okrenula
sasula se na njega cijela tavanska greda
i probila mu vrat
Cecilija je dograbila kovčeg
Žutu haljinu
Neka pisma
Rubac i šal
i preskočila
njegove noge
lakoćom krijesnica
Bombe su trebale biti spas
ali i realna prepreka za ostati živ
Mjesecima je krvarla iz tabana
dok nije zaspala ovdje uz staru pijacu
Ceciliju će naći njezina kći
jedina preživjela u ratnom pomoru
a ona nikada
neće progovorila riječ
ostati će spremačica i nadničarka
bez glasa
Zvali su je Cecilija Koja Spava na Kovčegu
