Ajmo prvo s virtualnim svijetom!
Nezasitno sam čitao pjesnike s Telesporta, pogotovo tekstove o košarci Bernarda Jurišića, Vladimira Šagadina, Hrvoja Frančeskog, Tonija Lazarušića, Matka Brusača, Josipa Korde, Luke Marina Vuce i ostalih im kolega nastavljača velike tradicije hrvatskog sportskog novinarstva. Ne zaboravimo i druge košarkaške portale kao što su Hoopster, Eurostep, Dvokorak te Ostatak sveta…
Čitao sam sve od Miljenka Jergovića i odabranih autora s Ajfelovog mosta – pa čak i onda kada je Jerga zaboravio da je najveći samo onda kad je u manjini, kada ne pripada nikome i ničemu, kada ga se ne može svesti u istu rečenicu s onima koji ga iz dna duše mrze. Čitao sam ga i čitat ću ga vjerno i dalje, kao i primjerice Handkea. Jebiga, jer su najveći!
Čitao sam Liberal Marija Nakića. Čitao sam Olega Maštruka, Radu Jarka i Nenada Bakića. Čitao sam Valerija Vrčeka i Roberta Torrea. Čitao sam Hrvoja Ivančića, Pavla Svirca i Ratka Martinovića. Hrabre ljude!
Čitao sam nove kritike predsmrtnog mladića Igora Mandića. Onaj tko je oštrio pero na Krleži, Marinkoviću ili Drakulićki, nema problema s ovim našim suvremenim „veličinama“. Osim smrti, nema te cancel kulture koja bi njega ugasila!
Pratio sam Booke.hr (od milja Bookake.hr), pratio sam čovjeka-časopisa Željka Belinića, pratio sam Đurđicu Čilić, pratio sam Kurziv Borisa Kvaternika, pratio sam Odvalimo se poezijom, pratio sam Moderna vremena, pratio sam Vavilonsku biblioteku, pratio sam Književne vrapce, pratio sam Pjesnikinju petkom, pratio sam Pulse…
***
A sad knjige!
1) Jordan Peterson – 12 pravila za život (Verbum, 2018)
Tko ga je čitao, znat će! Napeto iščekujem sequel najavljen za ožujak i stvarno se nadam da cenzura ovog puta neće proći. Tobože, radnici Penguina pobunili su se zbog izlaska knjige. Ma dajte molim vas, ta je špranca već viđena u jednom drugom sistemu!
2) Philipp Blom – Rastrgane godine: 1918-1938 (Fraktura, 2017)
Iako nije uspio nadmašiti svoje poznate “Vrtoglave godine”, radi se i dalje o vrhunskom historiografskom djelu koje daje presjek umjetničkih, znanstvenih, društvenih i kulturnih zbivanja u međuraću. Poanta je jasna – povijest je velika i ima mjesta za sve, a ne samo za političare, vojskovođe i njihove papagaje istomišljenike!
3) Ivana Peruško Vindakijević – Od Oktobra do otpora (Fraktura, 2018)
Još jedna stručna, a svejedno prezanimljiva knjiga! Sada kada nam se kvarni Zapad doslovno urušava pred očima i ne nudi ništa osim neslobode, ne bi bilo loše putem ove knjige prisjetiti se uvijek moguće alternative – velikog Istoka i zaboravljenih hrvatsko-ruskih odnosa. Čisto da se nakratko barem zapitamo gdje pripadamo, a možda nekome u budućnosti i zatreba to znanje… nikad se ne zna! Predlažem usput i knjigu Ivana Očaka „Hrvatsko-ruske veze“. Bilo je tu naravno svega, od prijateljstva i ljubavi do razočaranja i patnje, Rusija je dabome zafrkana… U svakom slučaju, za razliku od čovjekove psihe, svijet je bolje mjesto kada je bipolaran. Šifra: Sputnik daj V!
4) Vedran Ivanković – Le Corbusier i hrvatska škola arhitekture (EPH, 2016)
Joooj što volim arhitekturu, a pogotovo ovog francuskog maga i njegove sljedbenike! Arhitekti su oni pravi pjesnici, a mi koji nešto kakti črč-karamo i zovemo to pjesmama, zapravo živimo, tresemo se i ostajemo živi u njihovim betonskim stihovima, ko kuća velikima!
5) Krešimir Nemec – Čitanje grada (Ljevak, 2010)
Još jedna knjiga posveta gradu/ljudima, a koji s potresima i lockdownom nažalost sve više gube svoju funkciju. Kada je grad bez ljudi, a ljudi su bez grada, više života nema dragi moji…
Otkrivam toplu vodu, ali Nemec je baš veličanstven stručnjak i pisac! Tešku teoriju on pretvori u najnapetiji triler. Preporučam i ostale njegove knjige, pogotovo o Krleži i Andriću.
6) Bohumil Hrabal – Prebučna samoća (Hena com, 2004)
Stari knjigoljubac Hant’a neodoljivo me podsjeća na mene. Pomalo odbojan i pomalo jadnik i pomalo propali slučaj…
7) Srečko Kosovel – Integrali (Meandar, 2019)
Da nam se pjesnik košarkaškog pokreta Luka Dončić ne bi previše umislio, već je Slovenija imala wunderkinda! Nježan, a frajer, moderan, a lagan ko perce, političan, a metaforičan, asocijativan, a poantiran, Kosovel je imao sve, osim vremena!
8) pr. Tomica Bajsić – Urezi: izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu… (Druga priča, 2010)
Knjiga naših dana!
9) Poezija Žarka Jovanovskog
Inače ne volim likovati, ali baš mi je drago da je ovaj godinama marginalizirani čovjek napokon uspio. Sada ga odjednom svi vole i svi znaju! Ma neka, lijepo je to, ali neka svi ti groupieji dobro znaju i ovo – Žare ostaje brutalan, morbidan, anarhičan, tužan, komičan i nadasve slobodan čovjek i pjesnik, potpuno nespojiv sa suvremenim književnim mainstreamom, i jebe vam mater elitističku!
I još jedan prijedlog za razmišljanje: a što ako je Žare Sven Adam Ewin!?
10) Poezija Borisa Marune i Nicanora Parre
Obzirom da sam u procesu pripreme diplomskog rada baš o Maruni, osim zdušne preporuke, ne bih previše spoilao. Možda samo još jedan prijedlog za razmišljanje u duhu njega i subrata mu Parre: treba li nam uopće poezija, ako nije “borba za opstanak”, ako nije pisana i za “kibice”, ako ne propituje svoj smisao, ako ne bira one najopasnije protivnike, ako se ne bori protiv institucija!
